njih. Borba oko slobode volje i u vezi sa njom oko prirode covjekove je bila najzesca, koju je Vlacic vodio.
    Kad je Vlacic usao u spor o istocnom grijehu, bio je na vrhuncu svoga utjecaja medu njemackim protestantima. Spor je nastao iz male stvari, kao i mnogi drugi teoloske i druge prirode. Na sveucili-stu u Jeni, kuda je Vlacic pozvan, nasla su se dva borbena teologa: labinski Hrvat Vlacic, intelektual-no nadmocan i Strigelius, uticajniji time sto je bio Nijemac, imao je porodicnih veza i bio je vjestiji u zakulisnoj igri od Vlacica. Strigelius je jos prije da-vao do znanja Vlacicu da on za njega (Strigelija) nece, kao profesor iste struke, biti pozeljan na uni-verzitetu. Ali je borba zapocela oko desete stvari. Wittenberzani su preko rodbinskih veza podbadali Strigelija protiv Vlacica. Polozaj je postao neodrziv i weimarski vojvoda je bio pozvao oba na kolokvij pred sebe. U tome kolokviju je Vlacic stao na gle-diste da covjekova volja nije slobodna, da je covje-kova priroda od istocnoga grijeha pokvarena i da istocni grijeh nije accideus nego substantia covjekova. Osam dana prije i poslije podne, trajao je taj kolokvij o istocnome grijehu, zavrsen je neposredno bez rezultata, ali je borba bila tako zestoka, da su studenti napali na kucu u kojoj je Vlacic u Jeni stano-vao, da mu je zivot opet dosao u opasnost.6')
    Vlacic je od tada do smrti branio svoju tezu o determinizmu i pokvarenosti covjekove prirode. Ogromna vecina protestantskih teologa je ustala protiv njega. I njegovi prijasnji odani prijatelji pre-sli su u tabor napadaca. Samo ih je malo ostalo na njegovoj strani, medu njima Spagenberg.
    Determinizam Vlacicev nije bio slucajan, nije
    or') Johann Balthasar Ritter, M. Matthiae Flacii Illy-1’ici Leben und Tod, II. izdanje, Frankfurt a/M., 1725., str. 130.
140