macellaio — 562 — maciullare macellaio (-ai), m. (*ara, /.) mesar, kasapin. macellare (macèllo), v. a. klati, mesariti; zaklati; (fig.) sjeói, uCiniti krvoproliée, ubijati. macellaro, m. mesar, kasapin; (fig.) krvolok; (fam.) nevjeSt ki-rurg. macellatore, m. mesar; (fig.) krvolok. macellazione, f. klanje, ubijanje stoke; (fig.) sjeca, krvoloStvo. macèllo, m. klanje, ubijanje stoke; luogo di —, klaonica; animale da —, ¿ivo za klanje; — dei porci, koljine; (fig.) pokolj. maceràbile, ag. koji se moie klati. macerare (màcero), v. a. kvasiti, topiti, potopiti; metnuti u tursi-ju; (la cànapa) topiti, potapljati; (marmi) sjeéi, tesati zupfiastim orudem; (fig.) izudarati, izdeve-tati, izlemati. || v. n. (in mòlle) biti neko vrijeme u tekuéini, stojati potopljen. I| »arsi, v. r. trapiti, muciti svoje tijelo; (fig.) si màcera di gelosia, izjeda se od ljubomore. maceratoio (-oi), m. jama, u koju se stavlja konoplje, lan za top-ljenje. macerazione, f. potapanje, kvaSe-nje, moienje; (mortificazione) trapljenje. macèria, f. (più us. al pi.) ruàevi-ne, razvaline, survine; (muro a secco) suhozidina. màchia, /. pretvaranje, pretvor-stvo, dvoliénost; pretvorno ula-givanje, lisiCenje. machiavellesco (-chi) e machiavèllico (-ci), ag. makijavelistiiki, po politiikim natelima Machia-velli-ja; (fig.) podmukao, vrlo lukav. machiavèllicamente, av. makija-velistiCki; agire —, makijaveli-zirati, raditi sa velikom politic-kom hitroìcu i izvanrednom lu-kavStinom. machiavellismo, m. makijavelizam (politicka vjeStina koja se pri-pisuje Machiavelli-ju); (fig.) pod-muklost. machione, m. licemjer, pretvorica. macia, f. V. macèria, màcie, f. (lett.) mràavost. macigno, m. stijena; (iivac-)ka- men, veliki komad kamena, ve-lika kolifina kamenja; — vivo, Cista stijena; (fig.) cuore di —, kameno sree. macilènte e macilènto, ag. mrSav; suh, suhonjav. macilènza, f. mrsavost, iznemog-lost, iznurenost. màcina, f. vodeniCni kamen, 2r-vanj; (fig. ciò che opprime) mora, vrlo nemiran, tezak san; digerirèbbe anche le -e, ima ìe-ludac kao noj. macinàbile, ag. koji se moie sa-mljeti. macinare (màcina), v. a. (il grano) mljeti, samljeti; (a mano) irv-njati; (min. e farm.) muljati, iz-muljati; tuéi, tucati; (colori) mr-viti, izmrviti, smrviti, zdrobiti. || v. r. macinarsi in una còsa, raialostiti se zbog neke stvari; (fam.) — a due palmenti, izjesti za Cetvoricu; 1’ han macinato a tutto ritrécine, salili su ga (na pr. kip) odjednom; (prov.) chi prima arriva, e prima màcina, tko prvi dode, prvi i samelje; prvi koji dode, siplje ìito; acqua passata non mdeina più, iz-gubljeno se ne povraéa. macinata, f. mljevenje; ujam. macinatoio (-oi), m. mlin za iito; (da olive) toS. macinatore, m. mlinar. macinatura e macinazione, f. (1* atto) mljevenje, meljenje: (la cosa) meljivo. mllvo; (di dròghe, colori) tucanje, lomljenje, mrv-Ijenje, zdrobljenje. màcine, f. (pop.) V. màcina, macinèllo, m. (pitt.) sprava za tucanje boja na siroku i glatku kamenu, tarilo; (macinino) mlin za kavu. macinino, m. mlinac za kavu, bi-ber; (scherz.) poruSena lada, stara lokomotiva macinio (-ii), m. (p. u.) (nepresta-no) mljenje, (neprestana) melja-va. macinila, f. triica; sprava za obi-janje lana, konoplja. maciullare, v. a. (lett.) obijati (konoplje, lan). || v. n. (crosciare) pucati, putì; praskati, prasnuti; treskati, tresnuti.