inconveniènza — 463 — incostituzionalità inconveniènza, f. nepristojnost, neprilicnost. incontrovertibile, ag. nesumnjiv, nepogovoran. inconvincìbile, ag. neuvjerljiv. incoraggiamento, m. hrabrenje, odobravanje, podsticanje, pod-strekavanje. incoraggiante, ag. koji hrabri, odobrava; società d’ —, drustvo za napredak; za usavrsavanje (u ¿emù). incoraggiare (incoràggio, -àggi) e incoragg=ire (incoraggisco, -sci), v. a. hrabriti, ohrabriti; pobu-divati, pobuditi; sokoliti, srÈiti; obodriti, podstreknuti. |( =arsi, v. r. ohrabriti se, usloboditi se. incorare (incòro< v. a. (lett.) srÈiti, sokoliti; (persuadere) nago-voriti, nagcv'i'-ati. incord=are (incordo,, z. a. (uno strumento a còrde) navuci, na-mjestiti, namjestati zice. || =arsi, v. r. skoreti se, skoruSiti se; (delle membra) ukoiiti se. incordatura e (med.) incordazio-ne, /. (di uno strumento) zice, strune; (med.) ukoienost. incorn=are (incòrno), v. a. ubosti rogom. Il =arsi, v. r. uzjoguniti se, ukopistiti se. incornatura, f. jogunstvo, tvrdo-glavost, uporstvo; è di tale —, takova je njegova narav. incorniciare (incornicio, -ci), v. a. uokviriti. incorniciatura, /. uokvirivanje. incoronamento, m. e incoronazione, f. krunisanje; krunidba. incoronare (incorono), v. a. kru-nisati; kruniti, okruniti; — un poeta, ovjenÈati. incorporàbile, ag. koji se ne moze utjeloviti. incorporale, ag. (lett.) netjelesan, bestjelesan. incorporalità, f. (lett.) netjelesnost, bestjelesnost. incorporamento, m. e incorporazione, /. prisajedinjavanje, pri-sjedinjenje, pridruzenje; sjedi-njavanje, sjedinjenje; spajanje. utjelovljenje; (mil.) rasporedi-vanje (vojnika). incorporare (incòrporo), v. a. pri-sajediniti, pridruziti; sjediniti, spojiti; (farm.) pomijeSati; (mil.) rasporedili (vojnike po jedini-cama); (inserire, ascrivere) uvr-stiti, uvrscivati. || sarsi, v. r. sjediniti se, pridruziti se, spojiti se; utjeloviti se; uputiti se. incorporeità, f. bestjelesnost. incorpòreo, ag. bestjelesan, netjelesan. incòrporo, m. (p. u.) V. incorporamento. incórre, v. a. (poèt.) V. incògliere, incorreggìbile, ag. koji se ne moze popraviti, nepcpravljiv; (fig.) tvrdoglavan. incorreggibilità, f. nepopravljivost; (fig.) otvrdjelost, tvrdokornost. incorrentire (incorrentisco, -sci), v. n. zategnuti se; ukoÈiti se, ukrutiti se. incórrere (incorro; pass. rem. incorsi), v. n. upasti, upadati (u sto); dogoditi se, dogadati se; — nella pena, pasti pod kaznu, upasti u kaznu; — un errore, podkrasti se pogreSka; — V ira di alcuno, biti predmetom ne-Èije srdzbe; — in difficoltà, upasti u nepriliku. incorrèttamente, av. netoÈno, ne-pravilno, pogresno. incorrettezza e incorrezione, f. ne-pravilnost, netoÈnost, neisprav-nost. incorrètto, ag. netoÈan, pogreSan. incorrotto, ag. nepravilan, neras-stio; (fig.) nepotkupljen, neumi-tan; praviÈan. incorruttìbile, ag. neraspadljiv, nerastljiv; koji se ne moze po-kvariti; nepodmitljiv, nepotkup-ljiv. incorruttibilità, f. neraspadnost, nerastljivost; nepodlaganje kva-renju; nepodmitljivost, nepot-kupljivost. incosciènte, ag. nesvijestan. incoscièntemente, av. nesvijesno, incosciènza, f. nesvijesnost, neo-sjecanje, neopazanje. incostante, ag. nepostojan, nesta-lan; (di tempo) promjenljiv; (di persona) prevrtljiv. incostanza, f. nepostojanost, ne-stalnost; promjenljivost; prevrt-ljivost. inconstituzionale, ag. neustavan. incostituzionalità, f. neustavnost.