dòmo — 302 — donzèlla dòmo, m. katedrala, stolna crkva; saborna crkva. domo, ag. (pop. slnc. di domato) pokoren, svladan; (di animale) ukrocen, pripitomljen. domo, m (lat.) Vive nella locuzione: in dòmo Petri, u zatvoru, u buturnici; è Cicero prò — sua, on moli za svoga sveca, go-vori u svoju korist. don e pop. dòn, ro. (titolo d’onore) don, dom; gospodin; Don Chisciotte, don KviSot, Kikot; don Giovanni, don Ivan, don 2uan. donante, p. pr. koji daruje, dari-vajuci. || m. darivalac, darovnik, darodavac. domare (dono), v. a. darovati, dati, davati, pokloniti, poklanjati; obdariti, nadariti; — all’ inesperiènza, pripisati neiskustvu; (prov.) a cavàl donato non si guarda in bocca, darovanu ko-nju ne gleda se u usta. || sarsi, v. r. posvetiti se, odati se, predati se. || Sinòn.: regalare, presentare, offrire, pòrgere, largire. donatàrio (-àri), m. obdarenik, darovnik. daroprimac. donatèllo, m. (pop.) mala latinska slovnica. donativo, m. dar, poklon; podarje. donatore, m. (=trice, f.) darovalac, darovnik. donazione, f. darovanje, dar; — fra vivi, darovanje medu iivi-ma; — pel caso di morte, darovanje za slufaj smrti; — reciproca. zamjenito darivanje, uza-jamno darivanje; — rimuneratorio, nagradno darovanje; contratto di —■, ugovor o darova-nju. donde, av. otkud, otkuda, odakle, od koga, od tega, iz Cega; averne —, imati razloga; dondechè (lett.), ma koji mu drago bio razlog; la città — vengo, grad iz kojega dolazim; la famiglia — discénde, obitelj iz koje vuCe podrijetlo; — tanta albagia?, otkud tolika naduvenost?; mi dolgo e n' ho ben —, kajem se, a imam i zaSto (otkud). dondolamento, dondolio f-ii), m. njihanje, talasanje, ljuljanje, kolebanje; drzanje ravnoteze; (col capo) klimanje. dondolare (dóndolo), v. a. lju-ljati, njihati; (il capo) klimati. || v. n. njihati se (u hodu); — uno, vuci nekoga za nos. || «arsi, v. r. ljuljati se; povoditi se; (star bighelloni) tumarati, lutati, pro-davati zjala. dóndolo, m. ljuljaSka, njihaljka; sèdia a —, sjedalica za ljuljanje; orologio a —, sat, casovnik zidni, kuéni; andare, stare a —, lijenèariti, prodavati zjala. donàrio (-ari), m. (archeol.) zrtveni dar u hramu. dònna, f. zena; (móglie) supruga; (signora) gospoda; (padrona) gaz-darica; (di casa) kucanica, do-macica; (villanzona) iena nepri-rodnog ponaàanja i govora; (elegante) lavica, zena u modi; (letterata e saputa) ugladena i ot-mjena iena; (con tratti, voce e mòdo virili) iena-iovjek; (mondana) svjetska iena, iena koja voli veselje i zabavu; (di mala vita) bludnica; —e madonna, ne-ograniiena gospodarica; (tea.) prima donna (cantante), prima donna, prvakinja; (in dramma) ljubovnica i (m. u.) zaljublje-nica; le donne (coll.) ienskinje, ienad; plemióka, vlastelinka; Nòstra Donna, Naia Gospoda, Bl. Djevica; — di mèzzo, iena za sve; (prov.) la — è mòbile, iena je nepostojana, ne-stalna; (prov.) la — quel che vuole, vuole, Sto iena hoée, Bog hoée. || Sinòn.: madonna, madama, fémmina, cònsorte, cò-niuge, sposa, donnaiolo, m. ienskar, zenkaroi. donnesco (-chi), ag. ienski; lavori -i, ienski radovi. donnicciòla, f. dim. fenica, dono, m. (divino, naturale, cessione di proprietà) dar; (regalo che si presenta) poklon; accettazione di -i, primanje mita; (teol.) i -i dello Spirito Santo, darovi Duha Svetoga; il — della paròla, dar govora; — di nózze, svadbeni dar; na poklon; badava; far —, darovati, pokloniti. || Sinòn.: presente, offèrta, largi-zionè, regalo, mància, strènna, donazione, donativo, donzèlla, f. djevojka; (damigella) dvorkinjica; (cameriera) soba-rica.