orsa
— 673 —
osculazione
 (cosa abbominevole) gnusoba, grdoba; aver in —, mrsko biti (komu sto); venir in —, ogaditi (komu sto), orsa, f. medvjedica; (astr.) Orsa maggiore, Velika kola (medvjedica); Orsa minore, Mala kola (medvjedica). orsacchiòtto e (lett.) orsatto, m.
 dim. medie, medie, orsino, ag. medvjedi. orso, m. (mammìfero) medvjed, medo; (fig.) nedruzevan éovjek; pèlle —, medvjedina; da —, (ag.) medvjedi, medvjedski; (prov.) non si vende la pèlle dell’ — prima d’ averlo preso, ne pro-daje se medvjeda koza, prije nego se medvjeda ne sravni sa zemljom. orsoio, m. zasukana svila, orsù, inter. (lett.) a sad!, eie!; na-prijed!; hajd! ortàggio (-gi), m. povree (uopee iz vrta); piatto da servir -i, zdje-la za povree. ortàglia, f. povree, zelen. ortènsia, f. (pianta) japanska ruza, hortenzija. ortica (-che), f. (bot.) kopriva, darà; — di mare (zoòfito), morska kopriva; pungènte come l’ —, koji zari (kao kopriva); gettar la tònaca alle -e, baciti mantiju, (uno che getta) svrzimantija. orticària e (pop.) orticaia, f. (med.) ospa, koprivaia (groznica koja zari kao od koprive). orticazione, f. (med.) zarenje (koprive); sibanje koprivom. orticheggiare (ortichéggio, -gi), v.a.
 (med.) ozeci, ozariti koprivom. orticultore, m. vrtlar, gradinar, baStovan. orticnltura, f. vrtlarstvo, gradinar-stvo.
 orto ... Prefisso grèco che vale, giusto, sano. òrto, m. (lett.) istok. òrto, m. vrt, vrtal, bagea; (di verdure) vrt, baSca za povree, ze-lenjak; (di frutta) vocnjak; — botànico, botaniiki vrt. ortodossia, f. pravoslavlje, pravo-vjerje.
 ortodòsso, ag. pravovjerni, pravo-slavni; pravi, istiniti; la chiesa -a, pravoslavna crkva. || m. pra-vovjernik, pravoslavni. ortoepia e meno comun. ortofonia,
  43	Audrovié: Talijansko-hrvatski rjecnik
  f. (gram.) cisto, pravo izgovara-nje rijeii. ortogonale, ag. (geom.) pravokutni. ortografia, f. (gram.) pravopis. ortogràfico (-ci), ag. pravopisni. ortolano, ag. povrtni. || m. vrtlar, baStovan; (erbivéndolo) proda-valac zeleni; (uccèllo) svraéak, vrtnik, baStenska (vrtna) strna-dica.
ortologia, f. (p. u.) V. ortoepia, ortopedia, f. (med.) ortopedija (vjeStina da se sprijece ili otklo-ne tjelesni nedostaci). ortotteri, mpl. (zool. órdine degl’ insètti, tra cui i grilli) pravo-krilci.
orza, f. (mar.) uze vezano za sre-dinu svake strane jedra; andar all’ —, koso pioviti, orzaiòlo, m. (pat.) jetmen, jeime-nac, jeimiìak, imiiak (na oi-nom kapku; (nel Làzio) trgovac zeleni, iitijom, itd. orzare òrzo), v. n. (mar.) pioviti koso (kada vjetar duva sa strane).
òrzo, m. jeiam; — mondato, brillato, oljuSten jeiam, potpuno oiiSéen jeiam. osanna, m. (esci.) hozana; gridare —, radovati se. osare (òso), v. n. e v. a. smjeti, usuditi se. drznuti se, odvaziti se. osatore, m. smjel, drzak iovjek. oscenità, /. sramotnost; sramotna rijei, stvar, slika. oscèno, ag. sramotan. oscillante, ag. koji se klati, ljulja; (fig.) koji mijenja stanje ili vri-jednost, nestalan, nepostojan. oscillare, v. n. klatiti se, ljuljati se, njihati se; (fig.) kolebati se; nestalan biti; i prezzi oscillano, cijene su nestalne. oscillatòrio (-òri), ag. koji se nji-Se, ljulja, klati; (fig.) (di valori) koji se penje i pada. oscillazione, f. klacenje, ljuljanje, njihanje; (di corde) titranje; (di valori) penjanje i padanje, ne-stalnost; (fig.) kolebanje. oscillio (-ii), m. PAS. neprekidno klacenje, ljuljanje, njihanje. oscitanza, f. (lett.), neodluinost; promjenljivost, nestalnost; ne-marnost, nehaj. osculatore, ag. (geom.) dodirni. osculazione, f. (geom.) dodirnost; cjelov.