tiritièra — 1120 — tìtolo tiritèra, (scherz.) brbljanje (bez kraja i konca). tiritèssi, m. naizmjenicno kretanje. tiro, m. gadanje u niSan; pucanje; (il tirare) potezanje; (di buoi e sim.) tegljenje; (portata d’ arma) domasaj, domet; (scherzo) sur-ka, Sala; (bottata) zajedljiva ri-je£; (mòtto) dosjetka; (di fucile) hitac; (di cannone) topomet; a un — ài fucile, puskomet; — a segno, pucanje u nisan; (artigl.) — in arcata, okomito pucanje; — di làncio, upravno pucanje, pravo gadanje; — curvo, gadanje pod visokim kutom, uglom; — obliquo, koso pucanje; — di sbarramento, gadanje topnistva iza neprijateljske prve linije (da ona ne bi mogia odstupiti ili dotati pomoc): — di contra-sbar-ramento, neprijateljsko gadanje ispred prve linije (da ova ne bi mogia poéi na juris); — a scòppio, gadanje tako da se granata rasprsne u zraku; — di neutralizzazione, topnicka artiljerijska vatra (koja nagoni neprijatelja da ne skida masku protiv otrov-nih plinova); venir a —, doci na dohvat. na domet; al primo —, na prvi hitac; fare un brutto — a uno, izigrati (nekoga); podva-liti (nekomu): ruzno se nasaliti (s nekim); skuhati (nekomu po-paru) ; — a due, a quattro, (voziti se) sa dva, sa cetiri konja; animali da —, tegleca stoka; — di penna, potez perom; un bel —, smijesna dosjetka; èssere a —, biti na dohvatu, na dometu; fuor di —, izvan dohvata, dometa; — secco, (pop.) kap, kljenut srea, (veter.) zura; un brutto, cattivo —, neoiekivano lose djelo. tirocinante, ag. (di professioni, di mestièri) koji ìzdrzava probu, koji se priprema. Il m. (di professioni) pripravnik; (di mestièri) segrt. ucenik; novajlija, po-cetnik. tirocìnio (-ni), m. uCenje, vrijeme ucenja; (di mestièri) segrtstvo, ucenje obrta, zanata; poietniS-tvo; (di professioni) proba, vri-jeme probe (koje pocetnici pro-vode prije prava na vrsenje iz-vjesnih zanimanja); (di studènte mèdico in ospedale) zvanje lijeC-niSkog pomocnika u bolnici. tiròide, ag. (anat.) glot, Adamova jabuka. tirone, m. FU. trzanje; (di farmacia) ljekarnifki vjezbenik. tirso, m. (stòr.) stap obavijen lo-zom i brsljanom. tisana, f. (med.) tej; jeÈmovac. tise e tisi, f. susica, sieija, iektika. tisichezza, f. suhobolja, suha holest. tìsico (-ci), ag. suSiiav, sicijav, jekticav; dare in —, postati su-siCav; (fig.) un fiore —, uveh-nuo cvijet: (fig.) idee tìsiche, siromaäne ideje. titànico (-ci), ag. (chìm.) titanski, gorostasan. titano, m. (mit.) titán (najdrevnije píeme poslije bogova); (fig.) div, gorostas. titillamento, m. (lett.) golicanje, skakljanje. titillare, v. a. (lett.) golicati, skak-liati. titillazione, f. e titillio (-U), m. (lett.) golicanje, skakljanje. titolare (tìtolo), v. a. — uno di sciòcco, nekoga krstiti ludim. titolare, ag. naslovni, titularni, koii ima samo titulu (bez prava koja ona daje); (onoràrio) pocas-ni; (diplom.) naslovni; redovni, pravi: santo —, crkveni svetac, zavjetnik: (gr.-or.) titor, osni-va£ crkve; professore —, redovni profesor, titolazione, f. titulatura, nosilac, imalac neke titule, tìtolo, m. naslov; naslovna strana; odjeljak (u zakonima); titula, naziv, ime: (bur.) diploma, svje-dodzba. dekret; (tip.) znak skra-cenja: (valore) hartija. papir od vrijednosti. cistoca (zlatnog i srebrnog novea); (intestatura) natpis, naslov: (base) osnov, temei j: (pretesa) zahtjev. pravo zahtijevati; (com.) — al portatore. papir na donosioca; (com.) — all’ ordine, papir po naredbi; — d’ acquisto, naslov teienje: (mil.) — d' esenzione, oprosni naslov. naslov za oprost; — della petizione, tuzbeni naslov, osnov tuzbe; — di comvetènza. razlog. osnov nadleznosti; (com.) —■ di consegna, dobavni papir: (com.) — di deposito, skladisni papir; — di diritto privato, naslov pri-vatnoga prava; (mil.) — di licen-