ombroso — 662 — omònimo ombroso, ag. (producènte ombra) sjenast, sjenit; hiadovit; (di cavallo e fig.) plaèljiv, koji zazire; (bot.) koji raste u hladovini; (di persona) sumnjiv. omèga, m. indecl. (lèttera grèca) omega; dall’ alfa all’ —, od a do z, od poCetka do svrsetka. omèi, mpl. (lett.) jadikovanje, ku-kanje. omelia, f. (eccl.) propovijed, slo-vo, tumaCenje evandelja, ome-lija; (fig.) dosadan govor o mo-ralu, kritika. omento, m. (anat.) crevnjak. omeopatia, f. homeopatija (sistem lijecenia bolesti sa lijekovima koji se daju u sto manjim doza-ma, a koji bi, naprotiv, kod zdravih uzrokovali iste bolesti). omeopàtico (-ci), ag. homeopatiCkl. omerale, ag. (anat.) plecni. omèrico (-ci), ag. homerski, omir-ski; riso —, silan, grohotan smi-jeh. òmero e òmero, m. (anat.) miSié-na kost; (spalla) rame; dell’ —, (ag.) Dleéni. omertà, f. uzajamna obaveznost, solidarnost. omettàccio (-acci), m. dim. (peg. d’ òmo) Covuljak; zloja. ométtere (ometto; pas. rem. omisi), v. a. izostaviti, propustiti, propustati; (trascurare) zanema-riti, zanemarivati, mimoiéi. omettino, m. dim. (spesso vezz. d’ òmo) CovjeCié. omicciòlo, m. dim. (spreg. d’ òmo) CovjeCuljak, Èovuljak. omiciatto e omicciàttolo, m. (spreg.) CovjeCuljak, prkelac, kebac. omicida (-di), ag. ubilaCki, ubi-stveni. ]| m. ubistvo; ubica, ubi-lac; krvnik. omicìdio (-di), m. umorstvo; ubistvo; — attentato, pokusano umorstvo; — consumato, izvrSe-no umorstvo; — per mandato, naruceno umorstvo; — per rapina, grabezno umorstvo; — proditòrio, izdajno, potajno umorstvo; — semplice, prosto, obiè-no umorstvo. omissione, f. propustanje, izo-stavljanje; propustena, izostav-ljena stvar; -— della dovuta cura, zanemarenje duznog stara-nja. omissivo, ag. propustom, omisiv-ni. òmnibus, m. omnibus; (nei giornali) svastice. òmo e uomo (uomini), m. àovjek: (gli uomini) ljudi; (fam.) Covo; (accr.) CovjeCina, ljudesina. liu-deskara; (dim.) CovjeCuljak, co vuljak, CovjeCic; (marito) muz (mil.) vojnik; (mar.) mornar (servo) posluinik, sluga; (lavo rante) radnik; —di mondo, svjet-ski Covjek; ogni —, svak iiv; svatko; — d’ arme, vojnik; — d’ onore, postenjak; — di penna, di lettere, uèenjak; — di buon a pasta, dobricina; — di governi< vladin privrzenik; — di legge (legale), pravnik, znalac zakona — di mestiere, obrtnik, zanat lija; un — novèllo, novajlija. skorojevié; — dabbène, dobar Cestii, bezazlen Covjek; — di paglia (prestanome), Covjek, koji pozajmi samo svoje ime nekom poduzeéu, Covjek koji trpl za svakoga; — scellerato (avanzo di galèra), nevaljalac, zlikovac; un pover’ —, ograni-Cen Covjek; —de’boschi, orangutan; il prim’ —, Adam; il Fi glio dell’ —, Isus Krist; — dj qualità, otmjen Covjek; — di chiesa (ecclesiastico), duhovnik. sveéeniCko lice; — d’ affari, pu-nomoénik; (stòr.) I’ — ammalato, sultan, tursko carstvo; — fatto, zreo Covjek, odrasao Covjek, Covjek u naponu snagf a tutt’ —, svojski; a memoria d’ —, od pamtivijeka, od vai-kada; farsi —, postati Covjekom (teol.) uputiti se; dell’ —, di — (ag.) CovjeCji; da —, ljudski. omogeneità, f. jednorodnost, isto-rodnost; istovrsnost; jednakost. omogèneo, ag. jednorodni. isto-rodai; istovrstan; jednak; (di egual natura) jednake cudi. omologare (omòlogo, -ghi), v. a (leg.) odobriti, potvrditi, odosto-vjeriti. omologazione, f. (leg.) odobrenje. potvrda; clausola d’ —, klauzula odobrenja. omòlogo (-ghi), ag. (geom.) koji odgovara, odgovarajuéi; jedno-znaCan; jednorodan; sliCan. omone, m. (accr. d’ òmo) debeo Covjek. omonimia, f. (lett.) koji nosi isto ime, imenjak. omònimo, ag. jednoimeni, istoime-