voglio — 1205 — volere hlepno ceznuti za; far a — altrui, raditi nekomu na volju; ho —, snasla me volja, prohtje- lo mi se; non ho —, ne ce mi se, ne raèi mi se, ne ljubim; èsser di mala —, zlovoljan biti; di bòna —, svesrdno, rado; di ma-la —, proti srcu. || Sinòn.: desidèrio, brama, volontà, appettito, uzzolo, frégola, smània, inquietùdine, desio, sospiro, aspirazione, avidità, cupidità, ansietà, voglio (non conoscer che r èrba), loc. raditi svojeglavno. vogliosamente, av. dragovoljno, rado; s revnoscu. vogliosità, f. hirovitost. voglioso, ag. (fam.) pun volje, pun Zeljà; koji zeli, zeljan, zudan. voi, prora, vi; dar di —, govoriti vi, »vikati«. voivoda, m. vojvoda. voivodato, m. vojvodstvo; vojvo-dina. volamento, m. letenje. volanda, f., volano e volante, m. (mecc.) zamajac (toèak); tocak za upravljanje automobila; (pop.) volan; (fig.) automobilizam. volano, m. pernata lopta; igra per-natom loptom; krilo od vjetre-njace; karner (na zenskoj ha-ljini); gornji dio mjehova (koji se kreée); (argot) ptica. volante, ag. koji leti, leteci; (fig.) lak, leprsav; neutvrden, neve-zan (uze i si.); pokretan; (arai.) s rasirenìm krilima; fòglio —, letak; odcjepljen, izvaden, istrg-nut list (iz knjige, sveske); (pitt.) drappéggio —, odijelo koje iz-gleda kao da lepida od vjetra; razzo —, raketa koja ide u visi-nu; artiglieria —, konjanicka artiljerija, topnistvo; campo —, leteci odred. Il m. pi. krilata zi-votinja, ptica. volapùch e volapiik, m. (lingua universale) volapik. volare (volo), v. n. letjeti; (fig.) letjeti; juriti; pojuriti; poletjeti; — via, odletjeti; o volere o —, ili milom ili silom, htjeti ili ne htjeti; il tèmpo vola, vrijeme leti; volaron bicchièri, poletje-se case; venir volando, doletjeti; — qua a là, lijetati, oblijetati; (di mine) prsnuti, otici u prsak. volastro, ag. PAS. sposoban za le-cenje. volata, f. lecenje; mus.) brzi tri-ler; (mil.) prednja polutka topa; (alle corse) poletenje, posljednji napor (u trku); (cicl.) nenadno skretanje; (fig.) krada. volàtile, ag. koji moie da se pre-tvori u plin ili u paru, koji moie da izvjetri. Il m. krilata, pernata zivotinja, ptica, perad. volatilità, f. (chim.) isparljivost, izvjetrivost; (fig.) nestalnost. volatilizz=are e volatizz=are, v. a. (chim.) pretvariti u paru. j| =arsi, v. r. ispariti se, ispariti, izvjetri ti. volatilizzazione e volatizzazione, (scient.) pretvaranje u paru; is-parivanje; ishlapnja; izvjetre-nje. volatore, m. (=trice, /.) letilac; leteci; (zool.) otrovnici, guja; (stòr. mil.) strijelac. || ag. koji leti, leteci. volènte, ag. koji hoce; — o nolènte, silom ili milom. volenteroso, ag. e der. V. volonteroso e der. volentièri, av. rado, dragovoljno; Volentièri! (accettando una proposta), pristajem!, vrlo rado! volere (voglio e vò’, vuoi, vuole, vogliamo, volete, vogliono; pass, rem. volli; fut. vorrò), v. a. htjeti, hotjeti; imati volju, zeljeti; traziti, zahtijevati; lo vuoi sapere?, zeliS li znati?; — bène a, ljubiti; — male a, mrziti; lo vòglion mòrto, zele da ga ne-stane; vògliono (si vuole) che ne sia l’ autore, drze da je on pi-sac; se vorrà venire, ako ushtjed-ne doci, ushtjedne li doci; qui te voglio, u tom grmu zec lezi; vorrei dire, htio bih reci; che cosa vuoi?, sto zeliS; vàglio mangiare, hoéu da jedem; chi vuole?, koga tradite?, koga bi rado?; ci vuol altro!, jos bi to trebalo!, nije to tako!; sia come si vòglia, kud pukne da pukne; vuol dire, (significare) znaiiti, imati smisla; senza —, nehotice; — piuttosto, voliti; chi mi vuole?, tko me trazi?, tko me hoce?; ci-vuol paziènza, treba strpljenja; quel malato vuole molti riguardi, onaj bolesnik treba mno-go paznje; Dio lo vòglia!, Bog hoce!; volesse Dio!, da Bog hoce!; Dio non vòglia!, ne dao