penace — 708 — péndulo surare la —, odmjeriti kaznu; commutare la —, pretvoriti kaznu, obrnuti kaznu; — principale, glavna kazna; condono della —, oprost kazne; diminuire, ridurre la —, obaliti, sniziti kaznu; espiazione di —, podnosenje, odastajanje, izvrsenje, odleza-nje kazne; eseguire, scontare la —, odastati kaznu, podnijeti, izvrsiti, odlezati kaznu; èssere passibile di —, pasti pod kaznu, zasluziti, zasluzivati kaznu; grado di —, stepen kazne; inasprimento di —, poostrenje kazne; incorrere nella —, upasti u kaznu, pasti pod kaznu; infliggere la ■—, udariti kaznu, kazniti; misura della —, odmjerenje kazne; mitigazione di —, ublazenje kazne; soggiacere ad una —, biti podlozan kazni, potpasti pod kaznu; sotto —, pod kaznu; èssere in — di, biti u brizi zbog; vale la —, vrijedi truda; prendere la —, potruditi se; pobri-nuti se; ciò è — perduta, to je uzaludna muka; darsi —, nasto-jati, trsiti se; non ne vale la —, ne vrijedi niSta, nije vrijedno; mi fa —, muka mi ga (ju) je; a —, jedva, tek sto; a grande —, s teskom mukom, na jed-vite jade; con —, teSko, mufino, nerado; senza —, bez muke. penace, ag. (lett.) onaj, koji voli da kaznjava; fuoco —, pakleni oganj. penale, ag. kriviini, kazneni; affare —, kaznena stvar; azione —, kaznjivo djelo; caso —, kazneni slucaj; legge —, kriviSni, kazneni zakon; conseguenza —, kaznena posljedica; diritto —, kazneno pravo; fedina —, kazneni listak, izvadak; giudice —, kazneni sudac; giudizio —, kazneni sud; nozione —, kaznena presuda; processo —, kaznena parnica; proposta —, kazneni prijedlog; sanzione —, kaznena odredba; sentenza —, kaznena presuda; codice—, krivicni, kazneni zakonik. penalista (-sti), m. (leg.) krimina-list, pisac kaznenog prava, penalità, f. kaznjivost; kazneni sustav; kazna. penare (peno), v. n. trpjeti, patiti; (faticare) muciti se; — o, uloziti truda, vremena. penati, mpl. (stòr. rom.) domaci bogovi; kipovi domacih bogova. pencolare (pèncolo), v. n. kolebati se; visjeti u pogibelji da se pad-ne; (fig.) skanjivati. pendàglio (-gli), m. (drappellone) privjesak; (sostegno di spada) visak, prepasac. pendènte, ag. kriv, nakrivljen, nakrenut; koji visi, viseci, obje-Sen, u toku, nedovrsen; (fig.) sklon, naklonjen; (inevaso) neri jesen; (non deciso) neodlucen; frutti -i, neobrani, viseci pio-dovi; la causa —, viseca parnica, dok traje parnica; rami -i, prevjesa, prevjesene grane; rendere —, zametnuti, pokrenuti; trattazione —, viseca, nedovrse-na rasprava, pendènza, f. (inclinazione) kosa, nagib; (di terreno) obronak; (tendenza) naklonost; (indecisione) neodlufnost: (leg.) viseéì posao, nerijesena stvar, rasprava; — della lite, tecenje spora, trajanje parnice; in —, dok stvar teie. pendere (pèndo), v. n. visjeti, teci; (inclinare) biti nagnut, naginja-ti, nagibati se, biti nakrivljen, biti sklon; ici u susret (propasti); (dipendere) stati do ko-ga. I! v. a. prikloniti, pognuti, sagnuti; il procèsso pende, rasprava te6e, traje; pendevo dal suo labbro, slusao sam ga po-zorno; il ministro pènde a dèstra, ministar je sklon desnici; la casa pènde a sinistra, kuéa je nakrivljena lijevo; questo colore pènde al rosso, ova boja daje na crveno, zanosi u cr-veno. pendice, f. (di monte) strana, bok; (declìvio scosceso) strmen, str-mina. pendio (-ii), m. kosost, nagnutost, strmenost, nagib, obronak; in—, koso; nagnuto zemljiste; esser in —, spustati se niz strminu, niz dol. pèndola, f. setaljka, klatno, §eta-lica, njihalica. pendolare (pèndolo), v. n. visjeti i njihati se u zraku. pèndolo, m. (fis.) njihalo; (del-1’ orològio) setaljka, setalica, njihalica; orologio a —, ura sa setaljkom. || ag. viseci. pènduto, ag. (poèt.) viseci, koji visi.