interpretativo — 501 — interruzione — secondo il senso naturale, tumaéiti po naravnom smislu. interpretativo, ag. razloiiv, pro-tumativ, objaànjiv. interpretazione, f. tumaienje, ob-jaSnjavanje, razjaànjenje; (tea.) igra, igranje. intèrprete, m. tumaC; (tea.) igrac; (dragomanno) tumaC, dragoman; — giurato, zakleti tumaÈ. interpolare (intèrpolo), v. a. umetnuti, umetati, uvrstiti. interporre (interpongo,-poni; pass, rem. interposi), v. a. metnuti, staviti, postaviti izmedu neiega; — un rimedio di legge, uloziti priziv, prizvati se; — revisione, uloziti reviziju; — ricorso, uteéi se, uloìiti ìalbu. Il -orsi, v. r. doéi, stati, postaviti se izmedu dvije stvari, umetati se kao po-srednik, posredovati; zagovarati nekoga; (di tèmpo) proéi, pro-laziti, proteci. interpositore, m. posrednik. interposizione, f. polozaj izmedu dvaju predmeta; posredovanje, posredniStvo. interposto, p. p. d’interporre; -a persona, posredniiko lice, il m. medumetak. interpùngere (interpungo, -gi; pass, rem. interpunsi), v. a. (p. u.) staviti propisne znakove, inter-punkeiju. interpunzione, f. (gram.) stavlja-nje pravopisnih znakova; inter-punkeija. pravopisni znaci. interramento, m. sahranjivanje, ukop, pogreb; ukopavanje, za-kopavanje; (interrimento) go-mila pijeska (koju je nanijela voda ili vjetar); (cagionato dalle acque) prirastaj, nanos; (dello zucchero) bijeljenje secera. interr=are (interro), v. a. sahra-niti, zakopati, ukopati; pokriti, zasuti pijeskom; (mar.) nasa-diti na pijesak (brod); (agr.) ogr-tati, ogrnuti; pokriti zemljom, zagrtati, zagrnuti; popuniti zemljom. Ubarsi, v. r. povuci se iz svijeta, zakapoti se negdje; zi-vjeti, boraviti pod zemljom; kriti se, sakriti se pod zemljom. interré, m. (stòr.) privremeni kralj ; (reggente) namjesnik, regent. interregno, m. vrijeme, za koje drzava nema vladaoca; medu-vlade, interregnum. interrimento, m. V. interramento, interrire (interrisco, -sci), v. a. zasuti, zasipati zemljom. interroga, f. upit. interrogante, p. pr. e ag. upitan; koji voli da zapitkuje. || m. pitaé. interrogare (intèrrogo, -ghi), v. a. pitati, unitati, zapitati; (esaminare) ispitati, ispitivati. interrogativo, ag. upitni; punto —, znak pitanja. interrogato, p. p. pitan; zapitan, upitan; (leg.) ispitivan, istrazi-van. || m. onaj, kome je bilo postavljeno pitanje, upitanik. interrogatore, m. (-trice), /.) pitac, ispitivatelj. interrogatòrio (-òri), ag. upitan. || m. (leg.) preslusavanje, upitiva-nje, ispit; zapisnik sasluSanja; (questionàrio) pisana pitanja. interrogazione, f. upit, pitanje; (leg. e parlamentare) pitanje, in-terpelacija; punto d’ —, znak pitanja; strìngere i panni ad-dòssso con -i, stezati, stegnuti, pritisnuti pitanjima, dotjerati nekoga do zida. interrómp-ere (interrompo; pass rem. interruppi), v. a. prekinuti, prekidati; presjeci; — la prescrizione, prekinuti zastaru; — trattative, obustaviti pregovara-nja; — il discorso, prekidati go-vor (upadicama); (fam.) senza interrompervi, oprostite, Sto vam prekidam rijeC, ne zaboravite na iemu ste. I| -ersi, v. r. prestati raditi nesto, zaustaviti se; prekidati jedan drugome govor. interrompimento, m. (p. u.). V. interruzione, interrompitore, m. (p. u.) V. interruttore, interrorire (interrorisco, -sci), v. a. prestraviti, uzasnuti, uzasavati. interrottamente, av. na mahove, na prekide; non —, neprekidno. interrotto, ag. e p. p. prekinut, prekidan; non —, neprekidan; parole -e, isprekidane rijeéi; con voce -a da profondi sospiri, isprekidanim glasom dubokih uzdisaja. interruttore, m. (=trice, f.) onaj, koji prekida, koji upada u rijec, prekidaC; (elet.) prekidac. interruzione, f. prekidanje, pre-sjecanje (govora, toka struje);