A a, m. e f.; ispred glagolà sa sa-moglasnikom uzimlje d: ad iscrivere, ad avere; èssere all’ a, tek zapofeti (kakav posao) ; dall’ a alla z, od poèetka do kraja; rifarsi dall’ a, iznova zapoceti; non sapere né a né b, bai niàta ne znati. Kod Rimljana prije nego se je upotrebljavao D kao brojiani znak, A je vrijedio 500; a sa cr-ticom povrh 5000. a, prep.: al, alla, allo, agli, alle, ai, a’; I. (moto o direz. verso luogo) na, u (coll’acc.): ici u Rim, andare o Roma; otisao je u Vis, se n’è andato a Lissa; na ples, al ballo; u gostionu, alla trattoria. IX. (dimora e luogo) u, na (col loc.): stanujem u Rimu, dimoro a Roma; boravim u Visu, sto a Lissa; na plesu, al ballo; u gostioni, alla trattoria; na des-nu, a destra; na lijeuu, a sinistra. III. (tempo) za (col gen.): za Garibaldina, a tempo di Garibaldi; za moje doba, a tempo mio; u koje doba?, a che ora?; u deset sati, alle dieci; na Us-krs, a Pasqua. IV. (prezzo) po: po Sto?, a quanto?; po pet dinara, a cinque dinari; éemu?, a che? V. (modo o maniera): po tali-jansku, na talijansku, all’ italiana; po francusku, na fran-cusku, alla francese; poznajem ga po odijelu, lo conosco al vestire; pjeSice, a piedi; po volji, a volontà. VI. (mezzo): poznati po glasu, riconoscere alla voce; slikati na ulje, dipingere a olio; vecinom glasova, a pluralità di voti. VII. (confronto): moia je kuca potleuSica prema onoj moga prijatelja, la mia casa è un tu- gurio a quella dell’ amico; po onomu Sto Éujem, Sto vidim, Sto mi izgleda . . ., a quello che vedo, sento, mi pare . . . Vili, (misura): na pet kilome-tara od grada, a cinque chilometri dalla città; kap po kap, a goccia a goccia; napose, po-jedince, a uno a uno. IX. (pleonasmi): jao meni!, bo-lan ti samt, misero a me!; kuku meni!, guai a me!, lasso a me! X. I moltissimi modi avverbiali come: a conto, a sensi, ecc. V. alle singole parole. a = ha, V. avere, a., abbr. per antimeridiane, anno, arrivo. a. a. = ad acta: k aktima, na stranu, u spise. ab., abbr. per abate. ab, rimasta nelle frasi latine: ab antico, ab eterno, ab ovo, ecc. e cosi tutti i modo avverbiali, abadessa, f. V. badessa, abadia, f. V. badia, abalienazione, /. (leg.) otudenje (dobara). abate, m. opat, sveéenik, sveSte-nik; (tit. dei preti e chierici) duhovnik; un giovine —■, mlad svecenik; — mitrato, mitronosni opat. àbavo, m. gukundjed, pradjed; gli àbavi, predi, abbacchiare (abbàcchio, -chi, v. a. V. bacchiare, abbacinamento, m. sljepilo, slje-poéa; (fig.) zasljepìjenost, za-bluda. abbacinare (abbacino), v. a. za-slijepiti, oslijepiti; zasjenjivati, z.asjenui; (fig.) prevariti, op-sjeniti. abbagliamento e abbaglio (-ii), m. zasjenutost; (fig.) zasljepljenje, zasljepìjenost, zadivljenost. abbagliante, ag. zasjenjiv, blisfav. abbagliare (abbàglio, -gli), v. a.