piatto — 728 — picchiettare (contenuto) pun tanjur, canak, zdjela, Èinija (neèega); (di bilàncio) tasa, caska; (per servir legumi) zdjela za povrce; — favorito, omiljelo jelo; (mùs.) piatti, piatti turchi, cimbal, kim-vale, tasovi; sonatór di -i, kim-valist, cimbalist, onaj koji udara u tasove; (mùs.) i -i, zile; (fam.) un — di bòn viso, lijep prijem kod stola (trpezarije). piatto, ag. (appiattato) scucuren; (schiacciato) plosan, plosnat, za-tubast, spljosten (nos); colpo di —, udar tanjurom. piàttola, f. (insètto) moljac; pljos-tica, giroka ug. piattonare (piattono), v. a. pljosti-mice udariti sabljom, macem i si. piattonata, f. udar pljostimice sabljom, macem i si. piazza, f. mjesto; trg, trziste, pi-jaca; (mil.) utvrdeno mjesto; — bancaria, bankarsko mjesto; — di mercato, trziste, trgoviste; comando di—, mjesno zapovjed-nigtvo, komanda mjesta; —d’arme, mjesto, gdje se vojska ras-poredjuje, postrojava, zborno mjesto; méttere, portare un segreto in —, rastrubiti, izbrblja-ti tajnu; è un galantomo per quel che fa —, postenjacina je za vremena kakva teku; né potersi tenere, né restare in —, ne moci se skrasiti na jednom mje-stu; far — pulita, na£initi mjesta za; tener —, pazariti, kuéa-riti, nuditi robu po kucama. || Sinòn.: piazzale, platèa, largo, piazzaiolata, f. ulièarsko, ulicnjai-ko djelo. piazzatolo, m. ulicar, ulicnjak. piazzale, m. ravno mjesto pred nekom zgradom. piazzata, f. stvar, djelo, din jednog ulicara, ulifnjaka. piazzato, ag. pjegav, garen. piazzista (-sii), m. (com.) posred-nik (za mjesto, sluzbu); proda-valac (tude robe), trgovaìki agent. pica (-che), f. (uccèllo) svraka. picador, m. kopljanik (u borbi s bi-kovima). picca (-che), f. (arma) koplje, su-lica; (soldato) kopljanik; (puntìglio) prkos; (seme di carte da giòco) zelena boja; (fig.) fante di -e, smijegan covjek ,koji si daje vaznosti; conta quanto il fante di -e, ne racuna nigta; fanno a -e a chi arriva prima, takme se medusobno, tko ce prvi stici. piccante, ag. Ijut (o jelima); ostar, koji sijefe, stipa (o zimi); (fig.) zajedljiv, koji pecka; duhovit; papren; vino —, resko vino; avventura —, zanimljiva zgoda. piccarsi (picco, -chi), v. n. pron. uzbudivati se iz prkosa; zabitl sebi u glavu. piccata, f. udarac kopljem. piccheggùare (picchéggio, -gi), v. a. draziti, zadirkivati; biti nesnos-ljiv. || =arsi, v. r. prepirati se za sitnice, inatiti se. picchettare (picchetto), v. a. (di cucitrici) prosivati, prositi; (d’ ingegnère) obiljeziti koljem, ko-fiicima. || =arsi, v. r. prepirati se za sitnice, inatiti se. picchettato, p. p. di picchettare. |f ag. pjegav; garen; (mùs.) nòte -e, isprekidane note, note koje se igraju staccato, picchettatore, m. onaj, koji obilje-zuje koljem, kocicima. picchetto, m. (per ingegnère) ko-6ic; (mil.) malo odjeljenje uvi-jek u pripravnosti; (giòco) pi-ket (igra sa 32 karte); èsser di —, biti na strazi, na sluzbi. picchiamento, m. (p. u.) kucanje, udaranje, udarac. picchiapètto, m. bogomoljac, lice-mier(ac). picchi=are (pìcchio, -chi), v. a. lu-pati, tuci, udarati; (di santa ragione) izudarati; (adagio) kucati; (una volta) kucnuti, lupnuti; (col becco) kljucati. || v. n. (alla pòrta) kucati, lupati. Il =arsi, v. r. tuci se, biti se; (il petto) busati se, gruhati se (u prsi). picchiata, f. lupanje, udaranje, kucanje; (càrico di bòtte) batine. picchière, m. (mil. antic.) kopljanik. picchierellare (picchierèllo), v. a. e v. n. lupati, kucati nepresta-no polako i cesto; (scult.) raditi baticem. picchierèllo, m. (sclut.) batic (sa dva tupasta giljka). picchiettare (picchietto), v. a. lupati, kucati malo; (con colori)