adattato — 21 — addirizzare adattato (e sinc. adatto), ag. (idoneo) sposoban, prikladan, podo-ban; (corrispondente allo scopo) primjeren, shodan, prikladan; (opportuno) zgodan; non è un posto — a (per) lui, niie mjesto shodno za njega; non è — o ciò, nije za to; ne odgovara svrsi. addarsi (addò, -dai), v. r. (pop.) prisjetiti se, sjetiti se. addebitamento m. e addebitazione, f. (com.) zaduìivanje; upisivanje u dug; (imposizione), V. prescrizione. addebitare (addébito), v. a. (com.) upisati. upisivati u dug, opteresti koga u rafunu. staviti na rafun: (incolpare) ontuiiti. okri-viti, teretiti. osvaditi. os vadati; (imDorre). V. prescrivere, addébito, m. uduienie; predbaci-vanie. opterecenie. orewvara-nie; fare — a uno di, predbaci-vati nekomu neSto. addensamento, m. zguSnjavanje, zausnuie. addensare (addènso). v. a. zaeu-stiti. zeustiti. za^n^niavati zbi-ti; ffis.) kazatl zbileno. zbiti. addentare (addènto). v. a. gristi, za "ri ^ti, ugristi; uiedati. uiesti-(afferrare) zerabiti. Siepati: uhvatiti; dnkopati. dofenati; idei cane) uiedati (zeea): (incastrare) uklasti, ukladiti jedno u dm<*o. addentato, aa. za^nien. ugriien addentellare (addentrilo), v. a. fmecc.) snabdieti zuocima; skop-iati. uglaviti zupcima; (mur.) nazublti zid. addentellato, m. (mur.) kamenje ostavlieno da strSi (radi veze sa dniPim zidom) addentrarsi (addentro), v. r. pro-driiéti. uniéi. ulaziti kroz. pogo-diti misli jedan drugomu: udu-biti se. zavesti se u misli, zampiti se. addentro, av. dobro unutra; tu sei ben — nelle segrete cose, ti zna§ sve Sto je na zemlii i u zemlji. addestramento, m. (d’animali) obu-favanje: (fig.) obuka. addestrare (addestro), v. a. vjei-bati, uvjezbati, ufiti, nauCiti (éemu); — alle armi, vjeibati u oruzju. || v. n. stati, stajati o desnu. |! =arsi, v. r. vjeibati se, uvjeìbati se. addetto, ag. (assegnato a un dato còrpo) dodijeljen; (ad un partito) privrzen; — d’ambasciata, iinovnik poslanstva, pi-sar; — militare, vojni izaslanik; — all’ ambulanza, bolnifar; — privato, privatni namieStenik; (ad un servizio) sluSiti kod. addì, a dì, av. dne .... na .. . addiacciamelo, m. (pop.) mrinje-nje, smrzavanje, smrìnjavanje; smrznutost; promrznutost. addiacciare (addiàccio, -ci), i>. a. (p. u.) smrinjavati. mrznuti, siediti. I! v. n. ukoCiti se, sko-faniiti se (od zime): premrijeti, siediti se (od straha). addicévole, aa. (lett.) pristoian, uliudan; prikladan. srazmieran. addiètro, pren. iza (col. gen.), za (coll’ istr.). Il av. ostrag, s traga, od zada, natrag: nazad; per —, odostras. s leda: tempo —, per V—•. nesda. nekad. orile, ot-priie: lasciare — un lavoro, obustaviti posao: rimaner—, za-ostati. zaostaiati; lasciarsi —, nreteéi: tirarsi — uno. povla-fiti za sobom nekoga: tornar —, vratiti se (natras): riméttere — un orològio, vratiti sat natrag; andàr —, iéi nazad. addimandare, v. a. V. addoman-darsi. addimesticare, v. a. V. addomesticare. addimostrare, v. a. (pop.) V. dimostrare, addio, av. s Bogom, do vidova; dar l’ —, oprostiti se, opra-stati se. addipanare, v. a. (pop.) odmotati, smotati, namotati. addire (addico, -sci), v. a. odre-diti. Il sirsi, v. r. pristojati, pri-liiiti; (d’abiti) prilifiti, doliko-vati, pristojati; ciò non mi si addice, to mi ne nristoji. addirittura, e a dirittura, av. od-sjeéno. odluSno; jasno. addirizzamento, m. e addirizzatura, f. ispravljanje; popravka; (di strada) povuSena linija (da se uredi po njoj). addirizzare (addirizzo), v. a. upu-titi. upucivati koga; naputiti, na-puéivati, kazati, pokazati put;