affètto — 28 — affinità affètto, m. naklonost, blagovolje-nje, ljubav; prijateljstvo; (passione) strast; njeinost, srdainost; (filos.) svojstvo: portar —, rado imati koga, Sto: preso d’ —, za-liubljen, zatravljen. affètto, m. (med.) udar, napad; (pat.) bolest, boleSljivost. Il ag. (di una malattia) boleSljiv. bole-stan na (od), koji boluje na (od); — d’ ipoteca, optereéen hipote-kom. affettuosamente, av. usrdno, srda-ino, Ijubazno, prijatno, njeino. affettuoso, aa. usrdan. srdafan. ljubezan, prijatan, niezan; (mus.) affettuoso, affezionamelo, m. V. affezione, affezionare (affeziono), v. a. vo-ljeti, ljubiti. biti naklonjen, imati u volii: spriiateljiti. I! sarsi, v. r. odati se femu; predati se komu: zamilovati koga: spriiate-liiti se s kim- (farsi voler bene) omiliti komu. affezionato, an. naklonien. srdaian: inelle lèttere) tuo affezionatissimo amico, tvoi naisrda-cniii nriiateli. tebi naiodaniii. affezione, f. dobrohotnost. liubaz-nost. naklonost: (oat.) bolest. boi. affiatamento, m. druStvenost. bli-sko priiateljstvo. familijarnost; otvorenost: intimnost; spora-zum. sklad. affiatare (affiato), v. a. snora-zumieti; (mus.) udesiti. sloZiti glasove. Il =arsi, v. r. sporazu-mieti se: dobro se uooznati s ne-kim ili s kim. naviéi se. affiato, m. (lett.) saglasnost, sklad. affibbiare (affìbio, -bi). v. a. za-kopSati. zakafiti predicu: (botte, offese) dati, davati, zadati; — uno schiaffo, pljusnuti, prisiti pljusku; — un calcio, udariti noeom; oli ha affibbiato un lavativo d’ ombrello, udario ga kiSobranom: — una critica, u kritici (ocieni) naDasti: affibbiarla a uno. nasaliti se s kim. affidare (affido), v. a. povjeriti, povjeravati komu Sto; (assicurare) uvjeriti; osigurati, osigura-vati;— a qd. un incarico, dati komu nalog. povjeriti komu sto; — alla custodia del giudice, povjeriti stvar sucu na fuvanje. || sarsi, v. tr. uzdati se u koga, osloniti se, oslanjati se na. affievolimento, m. slabljenje, osla-bljavanje, iznemaganje, iznemo-glost. affievolire, (affievolisco, -sci), v. a. slabiti, oslabiti. raslabiti. Il sirsi, v. r. oslabiti, iznemoii, iznema-gati. affìggere (affigo, gi), v. a. pribiti, pribijatl; (appendere) objesiti. zavjesiti: (con colla) prilijepiti, priljepljivati; (libèlli) lijepiti, iz-liiepiti objave protiv nekoga; — olla porta dell’ abitazione (per es. la citazione), pribiti na vrata od stana (n. pr. pozivnicu); — pubblicamente (p. es. una notificazione), lavno pribiti (obznanu, oglas). objaviti, obznaniti, raz-?1asiti. affiUare. (affilo), v. a. oStriti. iz-oitriti. naoStriti, brusiti, nabru-siti. Il sarsi, v. r. redati se. po-redati se, poredivati se, staviti se u red. affilato, aa. oStar, nabruSen, izo-stren, naoStren: viso —, onalo lice; naso —, nos tanak i dusa-iak. fin nos; lingua -a, oStar iezik. affiliare (affilio, -li), v. a. posi-noviti. Il sarsi, v. r. stupiti, upi-sati se u koje (osobito: tajno) druitvo. affiliazione, f. usvojenje, posinov-lienie: primanje, prijem u neko druStvo. red. affin=are (affino), v. a. oSistiti. profistiti. ociiediti: tanjiti. rasta-njiti. istanfati: (metal.) ore*aliti; (un lavoro) ugladiti. dotierivati: — la vista, l’ inaeano, naoStriti vid, namet. Il =arsi, v. r. ofistiti se. utanfati se. affinatura, f. radionica za prefi-Sóavanje. prefinjavanie. affinchè, corta, da. da bi. kako bi. za da. neka: avvicinàtevi — vi parli, priblizite se da vam go-vorim. affine, m. (parénte per affinità) svojta. svojak. sv6j. Il ag. svoj, u tazbini; (simile) sliian, podo-ban. affine di, cong. da, da bi, kako bi; za. affinità, f. srodstvo, srodnost, prijateljstvo, sveza. odnoSaj; (so-