altalenare — 42 — alto altalenare (altaleno), v. n. ljuljati se, njihati se. altamente, av. visoko, uzgor, gore; na visinu, u visinu, na vrhu; ponosno, gordo; plemenito. altana, f. V. belvedere, altare, m. oltar, irtvenik; — laterale, pobocni oltar; — maggiore, veiiki, glavni oltar. altarino, m. oltaric; scoprir gli -i, razotkriti tajne. altèa, f. (pianta) bijeli sljez. alteràbile, ag. promjenljiv; po-kvarljiv. alterabilità, f. promjenljivost; po-kvarljivost. altèramente, av. ponosito, ponosno, oholo. altercare (altero), v. a. (falsificare) iskriviti; patvoriti; (modificare) preinaciti, preinacivati, promijeniti; (presentare falsamente) izvrtati || sarsi. v. r. kvariti se, pokvariti se; (adirarsi) ljutiti se, naljutiti se. alterazione, f. (falsificazione) is-krivljenje; (modificazione) pre-inaka, preinaiivanje; (sdégno) srdiba. altercare (altèrco, -chi), v. n. za-vaditi se, svadati se svaditi se; prepirati se. karati se. altercazione, f., alterco, m. prepir-ka, raspra, svada, kavga, inat. alterègo, m. alter ego, tko dru-goga zastupa; jednomisljenik. alterezza, f. gordost, oholost; po-nos, ponositost; bahatost; (fig.) snaga, smjelost. alterigia, f. V. alterezza, altèrnamente, altèrnatamente, av. izmjenice. na izmjenu. alternamento, m. (fis.) mijesanje, promijena; kvarenje; uzbudenje u glasu, u licu; hladnjenje, ohladnjenje (prijateljstva). alternare (altèrno), v. a. izmije-niti, izmijenjivati. || =arsi, v. r. mijenjati se, srnijenjivati se, dolaziti jedno za drugim; raditi naizmjence. alternativa, f. naizmjenifnost, (dvo-struki) izbor, neizvjesnost, alternativa; ili — ili; prezzo —, dvostruka vrijednost. alternativamente, av. naizmjence, redom; izmjenito, ili - ili. alternativo, ag. izmjenit, naizmje-nifan, alternativan; ili - ili. altèrno, ag. (lett. e scient.) naiz-mjeniéni, naporedni, izmjenit; (mat.) angoli -i, zamjeniini ku-tovi. altèro, ag. ponosit, plemenit; (in cativo senso) gord, ohol, nadu-ven, razmetljiv. altezza, f. (misura) visina; (di stòf fa) àirina; (titolo ai principi) Visost, Visoianstvo; — imperiale, reale, c(es)arsko, kraljev-sko Visoianstvo; V — delle acque, dubina vode; all’ — di quell’ isola, na visini (geograf-ska Sirina ili daljina od ekva-tora) onog otoka; l’ — d’un volume, omasnost sveske; èssere all’ — delle cose, biti na visini polozaja; 1’ — dei sentimenti, plemenitost, velikodusnost osje-caja; — d’acqua, dubina do koje lada tone u vodu, dubina plov-ne rijeke, kanala itd. || Sinòn.: altura, prominenza, elevazione, rialto, sporto, spaldo, spalto, elevamento, levatura, ciglio, ciglione. altezzoso, ag. ponosit, gord, ohol. altìccio (-ci), ag. dim. d’ alto; (un pò’ ubriaco) malo napit. alticcio (-ci), ag. priliino visok; (un po’ ubbriaco) napit. altiero, ag. V. altèro, altimetria, f. (scient.) mjerenje vi-sine. altipiano, m. (geogr.) visoravan, visoéina, podignuta ravnica. altisonante, ag. gromovit; koji odjekuje; koji s~ ori, razlijeze, koji zvoni, zveii; parole -i, zvucne, prazne rijeCi. altissimo, ag. previsok. || m. V Altìssimo, Previsoki, Bog. altitonante, ag. (lett.) koji grmi s visine; gromovit. || m. gro-movnik. altitùdine, /. (geogr.) visina. altivolante, ag. (lett.) koji leti visoko. alto, ag. visok; (di stòffe) Sirok; (mus.) glasan, veleglasan; (di acque, di sonno) dubok; (fig., sublime) plemenit, uzvisit, bla-gorodan; — tradimento, veleiz-daja; a voce -a, na sav glas, glasno; l’ — mare, sinje more, morska puiina; darsi in — mare, otisnuti se na debelo more; fare — e basso, zapovijedati vjeStaiki,