incantévole
— 455 —
incartoccciare
incantévole, ag. iaroban; zano-san; drazestan, divan. incanto, m. V. incantésimo; è un —!, divno!, puno drazi!; la còsa va pròprio d’ —, ide kao nama-zano; come per —, kao nekim Cudom; quest’àbito ti sta d’—, ovo ti odijelo krasno stoji. incanto, m. drazba, liftenje, lidz-ba, nadmetanje; — forzato, pri-silna drazba: — immobiliare, draZba pokretnina; condizione d’ —, drazbeni uvjeti; editto d’ —, drazbeni proglas; protocollo d’ —, drazbeni zapisnik; udienza d’ —, draibeno rociste; proporre all’ —, nadmetati se; gridare all’ —, liCiti, telaliti. incanutire (incanutisco, -sci), v. n.
  osijedjeti. incapace, ag. nesposoban, nepodo-ban; — a deliberare, nesposoban za zakljutivanje; — alle armi, nesposoban za oruzje. incapacità, f. nesposobnost, nepo-dobnost; nemocnost. incaparbire (incaparbisco, -sci), v.
n. otvrdoglaviti, uzjoguniti se. incaparrare, v. a. V. accaparrare, incapocchire (incapocchisco, -sci), v. n. zavrtjeti si Sto u glavu; oglupjeti, zaglupjeti. incappellare e incappellarsi (incappèllo), v. n. uzeti (svoj) 5e-Sir, pokriti se; (fig.) ljutiti se, naljutiti se: pretjerano se odu-Seviti, zanijeti se. incappottarsi (incappòtto), v. r.
zaogrnuti se u plaSt, u ogrtaf. incapricciarsi (incaprìccio, -ci) e incapriccirsi, (incapriccisco, -set), ■u. r. zaslijepiti se neéim, zanijeti se, slijepo se zaljubiti. incarceramento, m. uhapSenje, hapsenje, stavljanje u zatvor. incarcerare (incàrcero), v. n. uhap-siti, hapsiti, sfaviti u zatvor, zatvoriti. incarcerazione, f. stavljanje, bacante u zatvor. incaricare (incàrico, -chi), v. a. tovariti, natovariti; narufiti, na-rufivati, nalagati, naloìiti; po-vjeriti: — qd. di una missione, naloziti nekome nesto, izdati ne-kome nalog. Il sarsi, v. r. zau-zeti se, zauzimati se za. incaricato, ag. natovaren; preop-terecen. || m. odredenik, povje-
renik; — d’ affari, otpravnik po-slova, (in uffizio) poslovoda; — dell’ esecuzione, izvrSilac; giudice —, odreieni sudac. incàrico (-chi), m. teret, breme; nalog; duznost; teret, namet, da-nak, porez; — d’esecuzione, ovràni nalog; giusta —, prema nalogu; èssere d’ — a qd., bitl nekome na teret, na dosadu; per — di, pod uvjetom. incarnamento, m. utjelovljenje, ovaploéenje, oliSenje, olifienost. incarnare, v. a. pretvoriti u Co-vjeka, utjeloviti, ovaploviti, oli-èiti; zabosti, urasti u meso. || sarsi, v. r. zakopati se, urasti se, zabosti se u meso; (teol.) uputiti se, utjeloviti se. incarnatino, ag. blijedo, otvoreno rumen. Il m. aleva, blijedo rumena boja. incarnato, ag. utjelovljeni, ovaplo-éeni, oli Ceni, suiti; urastao u meso (nokat); zatvoreno, ugasi-to rumen. || m. rumenilo, rumena boja.
incarnatura, f. (pitt.) boja ljud-skog tijela, incarnazione, f. (teol.) upuéenje, utjelovljenje; V — del Vèrbo, utjelovljenje RijeCi. incarnire (incarnisco, -sci), v. n. e v. r. (d’unghia) zabosti se, urasti se (u meso); ùnghia incarnita, zaraSéen nokat. incarognire (incarognisco, -sci), v. n. e v. r. (di cavalli) pretvoriti se u mrcinu; (fig. di persone) usmrdjeti se; (di un male) ukorjeniti se. incarrare, v. r. (mil.) namjeStati topove na lafet. incartamento, m. (bur.) akta (sve-zanj spisa o nekoj stvari, lii-nosti), dossier ; zavoj, korice od spisa.
incartare, v. a. zamotati, zaviti, umotati, umotavati u papir; cappèllo incartato, tvrd SeÉir; — un muro, pozbukati, zamazati zid.
incarto, m. (bur. p. u.) V. incartamento.
incartoccisare (in cartòccio, -ci), v. a. umotati, umotavati u ke-sicu. rozak; zaviti, zavijati u papir. || sarsi, v. r. zakovrfitl "se, ukovriiti se, ukoturiti se.