giucco — 405 — giudizio giucco (-chi), m. vjetropìr, vjetro-gonja. Giuda, m. Juda; (il santo) Juda; (fig. traditore) Juda, izdajnik, iz-dajica; rupa, prozoréic u podu ili vratima za uhodenje. giudàico (-ci), ag. judejski, jevrejski; interpretazione -a, buk-valno, doslovno tumacenje; (bot.) erba -a, zablja trava. giudaismo, m. judejska ili jevrej-ska vjera. giudèo, ag. jevrejski, iidovski. ¡| m. Jevrejin, Zidov. giudesco (-chi), ag. (spreg.) judejski, jevrejski; (spreg.) Cifutski. giudicàbile, ag. koji se moze suditi ili mora bit: suden. giudicante, pr. p. di giudicare. || m. sudac, sudija. giudicare (giudico, -chi), v. a. suditi, osuditi rasuditi, rasudivati, presuditi; odluèiti spor, parnicu; (stimare, credere) cijeniti, ocje-njivati, ocijeniti; misliti, naiaziti, smatrati, drzati; vjerovati, suditi, prosuditi; — come di diritto, suditi po pravu; — secondo equità, suditi po praviinosti ; — secondo giustizia, suditi po pravu; — male (ingannandosi), prevariti se u misljenju, u su-du; non giudicate dall’ apparenza, ne sudite po spoljasnosti; — degli altri da sè stesso, po sebi o drugima suditi, giudicato, p. p. di giudicare, il m. sud, presuda, rjesenje, rasuda; (leg.) passare in —, postignuti pravnu moc, stati na pravnu snagu, postati pravomocnim. giudicativo, ag. sudski. || m. moc sudenja, zdrav razum. giudicatore, m. (=tora, strice, f.) sudac, sudija. giudicatura, f. sudenje, pravosude, judikatura. giùdice, m. sudac, sudija; (civile) gradanski sudac; (penale) kazne-ni sudac; (singolo) sudac pojedi-nac, inokosni sudac; (competente) nadlezni sudac; (incaricato) odredeni sudac; (richiesto) za-moljeni sudac; (supplente) sudac zamjenik; — istruttore, istrazni sudac, sudac istrazitelj; rinviare avanti al —, pozvati pred suca; — conciliativo, primiri-teljni sudac, istraini sudac; — consulare, trgovafiki sudac; — di cognizione, presudni sudac; — profano, profano esperto in materia, sudac prisudnik, struS-njaèki prisudnik: esame da —, sudacki ispit; il supremo —, Bog, Vrhovni Sudac. giudiciale, ag. (p. u.) sudski. giudicialmente, av. (p. u.) sudski. giudiciàrio (-ari), ag. (p. u.) V. giudiziàrio, giudìcio (-ci), m. (p. u.) V. giudizio. giudizialmente, av. sudski, sud-skim putem, u sudu. giudiziàrio (-òri), ag. sudski, sud-beni; carcere —, sudska tam-nica; competenza -a, sudska nadleznost; impiegato —, sudski Èinovnik; regolamento —, par-beni postupak; territorio—, sud-sko podruéje. giudizio (-zi), to. (facoltà del giudicare) sud, sudenje, presudiva-nje; (pensièro, sospètto) miSlje-nje, mnijenje, nahodenje, sum-nja, podozrijenje, nagadanje; (parere) sud, mnijenje, sudenje; (sentènza) sud, rjesenje, presuda, sudska odluka, rasuda; (critèrio) uvidavnost, razbor; (prudènza) smotrenost, obazrivost, opreznost; (edifizio, locale) sud, sudiste, sudnica; (valutazione) prosudivanje; — di Dio, sud Bozji; — arbitramentale, sud dobrih ljudi, obranièki sud; — arbitramentale di borsa, burzov-ni obraniCki sud; — cambiario, mjenicki sud; — consolare, kon-sularni, trgovacki sud; — civile, penale, gradanski, kazneni sud; — d’ appellazione, d’ appello, prizivni sud; — d’ istruzione, istrazni, isljedni sud; — per affari commerciali e marittimi, sud za trgovaéke i pomorske stvari; — distrettuale, kotarski, sreskisud; — del processo (civile), parnic-ni, parbeni sud; — di cognizione, presudni sud; — di esecuzione, ovrsni sud; — di revisione, revizijski sud; — di ricorso, utotni sud; (in affari contravvenzionali) prizivni sud; — di stampa, tiskovni sud; — industriale, obrtniiki sud; — mon-tanistico, rudarski sud; — militare, vojniÈki sud; — privilegiato.