declamatore — 262 — decretale declamatore, m. (strice, f.) de-klamator; (fig.) visokoparan pi-sac, besjednik. declamazione, /. deklamovanje, besiedovanje; vjeibanje u go-voru ili u deklamovanju. declinare (declino), v. a. (un’ invito, un’ offerta) odbiti, odbi-jati, otkloniti, ne primiti se; (gram.) sklanjati; (leg.) ne pri-znavati, sporiti; — la competenza, odbiti nadleznost; — la rappresentanza, otkloniti zastup-stvo; — la responsabilità, otkloniti odgovornost; declino il mandato, odbijam mandat. Il v. n. opadati, kloniti se padu; sma-njivati se, slabiti; (astr.) od-stupati, udaljivati se od ekva-tora, (fig.) propadati; — il proprio nome, kazati svoje ime; il sole declina, sunce naginje k za-padu, sunce zalazi. declinazione, f. (gram.) deklina-cija, sklonidba. sklanjanje (rijeCi); (astr.) odstupanje; (med.) opadanje; (della luna) opadanje; (il declinare, il decadere) zahod, zapadanje, zalaz. declive, ag. (in declìvio) kos, strm, nagnut. Il m. nagib. declìvio (-ivi), m. e declività, /. kosost, nagnutost, strmenost; pad, nagib. decollare (decòllo), v. a. (lett.) odsjeci, odrubiti glavu. decollazione, /. glavosjek; — di S. Giovanni, sv. Ivan glavosjek. decomporre (decompongo, -poni), v. a. (lett.) razloziti, rastaviti na sastavne dijelove; kvariti, pokvariti; (chim.) rastvarati, iz-lufiiti. || »orsi, v. r. razioniti se, rastaviti se; rastodti se; raspasti se. decomposizione, /. rastavljanje na sastavne dijelove, raSclanja-vanje; raspadanje, raspad, tru-ljenje, trulei. decorare (decòro), v. a. krasiti, ukrasiti; — qd., odlikovati nekoga ordenom. decorativo, ag. dekorativan, koji ukraSava, ukrasni. decoratore, m. dekorator. decorazione, f. ukras, uljepaavanje; (tea.) dekoracije; odiikovanje, znak odlikovanja. decòro, m. pristojnost, uljudnost, dostojanstvo, dostojnost; ukras; non è mio —, meni se ne pri-stoji. decorosamente, av. pristojno, Cas-no, uljudno. decoroso, ag. dostojan, uljudan, pristojan, Castan; — uòmo, éa-stan Covjek; uòmo —, dostojan-stven, ozbiljan, Covjek; contegno —, dostojanstveno dria-nje. decorrènza, f. tijek, tok; (finale) izmak, istek; (com.) datum od kojeg jedna obveznica ima sna-gu; (com.) colla — da, poCam(Si) od. decórrere (come córrere), v. n. teci, isteci, isticati, minuti, pro-laziti; (di òbblighi o diritti) imati (svoju) snagu poCam od; l’abbonamento decorre da marzo, pretplata poCinje od mje-seca ozujka. decorso, m. teCenje, izmak. pro-laz; dopo il — del tempo fissato, po izmaku odredenos; roka, kad mine odredeno vrijeme; interessi -i, dospjele kamate. decòtto, m. e decozione, f. ku-hanje, varenje (farm.) odvar, na-pitak, uvarak. decremento, m. umanjivanje, smanjivanje. decrepitare (decrèpito), v. a. (chim.) pristati (na vatri). decrepitezza, f. ostarjelost, pre-starjelost, krajnja iznurenost, oronulost; sjedina. decrèpito, ag. ostario, prestarlo, oronuo, slab od starosti. decrescèndo, m. e av. (mus.) decrescendo, decrescènte, ag. luna —•, mjesec pri u.?tapu. decrescènza, f. V. decremento, decréscere (descresco, -sci), v. r. opadati, smanjivati se. decrescimento, m. (p. u.) umanjivanje, smanjivanje; (d’ acque) opadanje vode; koliCina vode koja opadne; (di malattia) opadanje; (della luna) smanjivanje; (med.) la polmonite è in —, upala pluca opada. decretale, f. (eccl.) knjiga crkve-nih zakona; crkvene naredbe; dekretal ( pismo koje je papa pisao kad je imao da odluCi o sluCajevima discipline i si.).