riproduttore — 877 — ririècco sjecenih udova); (pitt.) preslika-vanje; pretiskavanje; umnozava-nje, razmnozavanje. riproduttore, ag. koji sluzi za pri-plod. I! m. priplodno grlo (bik, pastuh, itd.). riprométtere (riprometto), v. a. opet obecati. Il =ersi, v. r. nadati se (éemu). ripromissione, /. obecanje. riproporre (ripropongo, -poni), v. a. opet predioziti. Il =orsi, v. r. nadati se (cemu). riproposta, f. novi prijedlog. ripròva,/, novidokaz; protudokaz; — a difesa della coscienza, protudokaz na zastitu savjesti. riprovamento, m. V. riprovazione, riprovare (riprovo), v. a. iznova dokazati; (disapprovare) odba-citi, odbacivati. zabaciti; kuditi, pokuditi; ne odobriti, ne odobra-vati. riprovatore, ag. koji osuduje, ne odobrava. prekoran. riprovazione, f. zabaÈenje; neodo-bravanje, osudivanje; stroga osuda, pokuda; — eterna, vjecno prokletstvo. riprovévole, ag. za pokudu, za ukor. riprovvedere (riprovvedo), v. a. opet prlskrbiti: opet se starati, brinuti; zbrinuti nekoga, opskr-blti, obezbijediti; opet snabdjeti. ripuàrio (-àri), ag. V. ripàrio, ripubblicare (ripubblico, -chi), v. a. iznova objelodaniti, dati da ponovo ugleda svijetlo. ripudiare (ripùdio, -di), v. a. ne primiti; odbaciti, odbijati; otje-rati, otpustiti (zenu). ripudio (-di), m. odricanje, nepri-manje (nasljedstva); otjerivanje, zabacivanje, odagnanje (zene); libello di —, raspusno pismo. ripugnàbile, ag. odvratan, gadan. ripugnante, ag. odvratan; oduran; (filos.) protivan, nemoguéan; ne-ugodan; gusto —, oporan ukus. ripugnanza, f. odvratnost, odur-nost; (filos.) protivnost, nemo-gucnost; provar —, ne trpjeti (koga, cega). ripugnare, v. n. imati odvratnost, biti protivan, ne biti raspolozen za nesto; ulijevati, ulivati odvratnost; mrziti (na sto), ne trpjeti (tega); opirati se, suprotl-viti se (cemu); (filos.) biti protivan, protiviti se; ciò ripugna alla ragione, to se protivi razu-mu; ripugna a (il) créderlo, ne da se (nije moguce) vjerovati; non ripugnava dal parlar di sé stesso, nije mu bilo odvratno da govori o sebi. || v. a. LEO. od-biti, suzbiti. ripulimento, m. V. ripulitura, ripulire (ripulisco, -sci), v. a. pro-éistlti, prociscavati; (scritti) iz-baciti suvisne, izliSne stvari; (alberi, piante) odsjeci izlisno gra-nje; klastriti, oklastriti (drveée); (fig., rubare) ukrasti, pokrasti; (al giòco) dobiti od nekoga ciò ulog: ripulirsi il naso, useknuti se; ripulirsi le ùnghie, ocistiti nokte. ripulita, f. ciscenje; trebljenje; darsi una —, proÉistiti se. ripulitore, m. cistilac. ripulitura, f. ciscenje, prodscenje; (di piante) klastrenje. ripullulare (ripùllulo), v. n. opet klicati, izniknuti; tjerati, istje-rati klice. ripulsa, f. odbijanje; uskrata. ripulsare, v. a. (lett.) odbitl, odbijati; uskratiti, uskracivati. ripulsione, f. odbijanje; (filos.) odvratnost. ripulsivo, ag. odbojni; (fig.) odvratan. ripurg=are (ripurgo, -ghi), v. a. procistiti, ocistiti, proéiscavati (iznova). || =arsi, v. r. cistiti se. riputare (non us. all’ ind. pres., ne’ all’ imperai.), v. a. V. reputare. riputato, ag. koji ima glas, kojeg smatraju slavnim, Cuven. riputazione, f. ime, glas; dobar glas, ugled; postovanje, stova-nje, uvazenje; uomo senza ■—, éovjek, koji uziva rdav glas; lacerare la — d’ uno, sramotiti neciji dobar glas. riquadramento, m. V. riquadratura. riquadrare, v. a. otesati, tesati, ie-tvrtasto ili cetverouglasto; (mat.) podici na kvadrat. riquadratura, f. tesanje; cetvoro-uganost. riquadro, m. cetvorokutnik, kvadrat. rirèndere (rirèndo), v. a. povratiti natrag. ririècco, av. (scherz.) evo opet, eto opet.