canna — 147 — canòpo canna, f. (pianta) trst, trstika, trska; (d’india) bambus, trstina; (di fucile) puScana cijev; (da zucchero) secerna trska, slado-rovac; (palustre) rogoz; (d’organo) cijev (metalna); (da servi-ziale) strcaljka; (di vetraio) stak-lena duvaljka: (di chiave) cijev (od kljuÈa); (archit.) podu-pirai; Sipka, drSka ; (misura) mjera (duzina od 1,71—2,98 m.), mjerenje arSinom (1,19 m.); (della gola) guSa, gut; duSnik; (da pipa) kamis, Cibuk; baionetta in —, bajonet, noz na pus-ku; vescàr colla —, loviti (ribu) na trstiku; povero in —-, ljuti siromah, siromah kao Job; tremar come una —, drhtati po-put trstike na vodi, drhtati kao lisce; (prov.) gli uomini non si misurano a —, ljudi se ne mjere po stasu, po oblifju. cannamèle, m. e f. secerna trska, sladorovac. canneggiare (cannéggio, -gi), v. a. (agr.) trstikom mjeriti zemlji-ste. cannèlla, f. (pianta) kora od ci-meta; slavina, sajtov; cimet; (di botte) zapipak; (bot.) erba —, vodena drijezga; (d’ acqua) cijev otoònica. cannèllo, m. cijev od trske, slam-ka (od zita); (di penna) kalem od pera, drzalo, drzalja za pera; (chir.) kirurska cijev; cijev na Strcaljki, klistiru; (ferruminatòrio) surla; (delle calzettaie) igienica; (artigl.) zica za upalji-vanje topa; (archit.) colonna col —, izljebljen stub. cannelloni, mpl. surlice. cannibale, m. ljudozder; (fig.) svi-rep Èovjek. cannibàlico (-ci), ag. ljudozderan; ljudozderski. cannibalismo, m. Ijudozderstvo; (fig.) okrutnost, zvjerstvo. cannocchiale, m. durbin. zomik, veliki dogled, dalekogled; (da teatro) kazalisni dogled, mali dogled za jedno oko. cannonata, f. topomet; non sente neanche le -e, ne cuje ni puc-njavu topova, tvrdo spava. cannone, m. top; (a. e m.) cijev; tiro di —, dohvat topa; colpo di —, topomet. di —, (ag.) to-povski; fonderia di -i, ljevao- nica topova; carne da — (truppe mal guidate), prosti vojnici (koji su odredeni za smrt i na Ciji se zivot ni najmanje ne raiu-na); -i da otto, da sedici, da ventiquattro, topovi koji izba-cuju zrna od toga kalibra (8 16, 24). cannoneggiamento, m. pucanje. bombardiranje iz topova; topov-ska paljba. cannoneggiare (cannonéggio, -gi), v. a. e v. n. tuci iz topova, bom-bardirati. cannonièra, f. rupa u zidu kroz koju se puca iz topa, toparnica, puskarnica; (nave) topnjaÈa, (la-da-)topovnica. cannonière, m. topnik, topdzija, artiljerac. cannùccia (-ce), f. cijev (metalna, zemljana itd.); (pianta) trska: (di pipa) kamis, cibuk; (fam.) règgersi sulle -e, imati muke u zivotarenju. canòcchia, f. (pop.) preglica, ku-djela; kudjelica (vune, tezine, itd,). canocchiale, m. V. cannocchiale, cànone, m. (eccl.) kanon, crkveno pravilo, crkveni zakon; (tributo) godisnja daca; (fondi) daéa na zemlju; (sulle case) daca na kuce; — di Libri sacri, popis crkvenih knjiga; — di riconoscimento, daca radi priznanja. canònica, f. kanonitka, iupniika kuca. canonicale, ag. kanonski, kano-nicki ; vita —, lak, ugodan zivot. canònicamente, av. po crkvenim pravilima. canonicato, m. kanonikat, zvanje, dostojanstvo kanonika. canònico (-ci), m. kanonik. |! ag. crkveno-zakonski, crkveno-prav-ni; diritto —, crkveno pravo; libri -i, svete Knjige; impedimenti -i, kanonske zapreke (Sto moze sprijeciti zenidbu, ili uci-niti da se zenidba razvrgne). canonista (-sti), m. poznavalac ka-nonskog prava, canonizzare, v. a. kanonizirati, posvetiti, proglasiti za sveca, svecem. canonizzazione, f. kanonizacija, posveta. canòpo, m. (archeol.) vrsta egipat-