zonzare — 1218 — zucconàggine zonzare (zonzo), v. n. (are.) turaa-rati, lutati, prodavati zjala. zonzo (andare a), loc. V. zonzare; (fig.) andare a — co! cervèllo, bulaznfti; mandare a — qd., za-vrnuti komu mozgom. zoòfago (-ghi, -gi), m. (scient.) ko- ii se hrani zivotinjskim raesom, zivozder. zoòfilo, m. prijatelj. branitelj zi-votinja. zoòfito, m. biljo-Zivac, zivobil (pre-sitna zivotinja nalik na bilje). zoografia, f. (scient.) opis zivotinja. zoògrafo. m. (scient.) opisivalac zivotinja. zoolatria, f. (relig.) zivostovlje, obozavanje zivotinja. zoolito, m. (stòr. nat.) zivokam, okamenjena zivotinja. zoologia, f. zoologija, nauka o zi-votinjama. zoològico (-ci), ag. zooloski, zivo-tinjski. zoòlogo (-cri), m. zoolog. zivotinjar. zoomagnetismo, m. (scient.) zivo-tinjski magnetizam. zootecnia, f. zootehnika, nauka o ishrani i mnozenju korisnih zivotinja. zootomia, zootomija, rasudba zivotinja. zoppàggine, f. e zoppicamento, m. hramanje, gegucanje. zoppeggiare (zoppéggio, -gi), v. n. hramati. zoppicante, ag. hrom. egav; spor (pravda); neskladan. zoppicare (zoppico, -chi), v. n. (gettandosi a dèstra e a sinistra) hramati; (con un piède più corto) sepati : discorso che zòppica, sepav govor; questo vèrso zòppica, ovaj stih hramlje; zòppica (di salute), slabo je. zoppicatura, f. V. zoppàggine, zoppicone e (più us.) zoppiconi, av. (fam.) nahramujuc. zoppina, f. (veter.) gap. zoppo, ag. V. zoppicante; (fig.) kr-njav, manjkav. koji sepa, Sepav, santav; sedia -a, raskliman sto-lac: a piè —, na jednoj nozi; andar —. hramati. sepati; divenir —. ohromnuti; (prov.) chi pràtica lo — impara a zoppicare, rdava drustva izopafuju dobre obiCaie; naucì se zavijati opceci sa vukovlma. I! m. hromac. hra-malo; (sprezz.) Sepavac, santavac. zostera, f. (bot.) morska trava. zoticàggine e zotichezza, f. prostata ; neotesanost, sirovost, neu-ljudnost. zòtico (-ci), ag. prostacki, neote-san, grub. Il m. seljak; (fig.) gru-bijan, prostak. zoticone, ag. prostacki, seljacki, neotesan. zòzza, f. mjesavina obicnih likera. zuavo, m. (mil.) zuav (francuski africki pjesak); (pop.) neustrasiv Covjek, junak. zucca (-che), f. (bot.) bundeva, buca, bujaéa; tikva; (scherz.) tikva, glava; (imbecille) budala, zve-kan, glupan; una — vòta, zijak, zurla; fatto a —, tikvast. zuccaiòla, f. (grillotalpa) konjstak, rovac, gròica, ugrk. zuccata, f. udar tikvom; (fam.) udar dan glavom. zuccheràggio (-gi), m. (agr.) sece-renje, sladenje; zasladivanje. zuccherare (zùcchero), v. a. sece-riti; posuti Secerom. zuccherièra, f. sladornica, cukre-nica, Seéernica. zuccherièro, m. (neol.) tvornifar gecera. zuccherìfero, ag. Secerni. zuccherificio (-ci), m. tvornica se-cera; i -i, slatkiSi. zuccherino, ag. sladak (o vocu); geceran. sladoran; (che contiene zucchero) sladorast, gecerast; sostanza -a, sladorovina, gecerovi-na. Il m. slatkig, bonbon; (coll.) slastice. poslastice. zùcchero, m. slador, secer, cukar; canna da —•. sladorovac; pan di —, glava gecera; — còtto, lede-nac, karamela (bonbona od izgo-renog secera); — gréggio, zuti secer; — rosato, ruzicni slador; — d’ orzo, jeimenac; — di saturno, olovna sol; fàbbrica, raffineria di —, sladorana, geéera-na; fabbricatore, raffinatore di —. tvorniÈar geéera. zuccheroso, ag. sladorast, gecerast. zucchetta, f. dim. tikvica. tikvic. zucchetto, m. dim. V. zucchetta; kapica (sveceniCka prema boji haljine): — rosso, crvena kapica (kardinalska); —• bianco, bi-jela kapica (papina). zucco, m. vrsta vina iz Paierma, zucconàggine, f. (fam.) glupost; budalagtina: sitnica; dare una —, dati jednu sitnicu; per —, iz gluposti.