ricusa — 853 — ridivenire ricusa, f. (leg.) odbijanje, neprima-nje, neprihvat; (rifiuto) uskrata. ricusàbile, ag. zabaciv, uskrativ, Sto se moze odbiti; (leg.) testimònio —, odbijeni svjedok. ricusabilità, f. zabacivost, uskra-tivost. ricus=are, v. a. odbijati, odbiti; ne primiti; zabaciti, otkloniti; (rifiutare) uskratiti; odreci, odri-cati; — di, ne pristajati, ne pri-stati, ne htjeti; — la porta a qd., zabraniti pristup nekomu; (mil.) —l’ala destra, ne pustiti u borbu desno krilo; — un' offerta, odbiti ponudu; — un testimonio o giudice, odbiti svjedoka ili suca. || =arsi, v. r. ne htjeti, ne pristajati; se si ricusasse, ako se ne bude htjelo. ricusato, ag. neprimljen, odbijen. ricusazione, f. (p. u., leg.) odbijanje, uskrata; — di giudici, odbijanje sudaca. ridacchiare (ridàcchio, -chi), (p. u.) ceriti se, kesiti se. ridare (ridò, ridai, ridà), v. n. opet, ponovo dati; povratiti, vratiti; (fam.) — giù, oboljeti, vracati se (bolest); — fuori (di male), iz-biti, izbijati; povratiti se. ridarèllo, ag. PAS. nasmijan. ridda, f. kolo. riddare, v. n. kolo voditi. ridènte, ag. veseo, radostan; nasmijan; (ameno) milovidan; (fig.) prijatan. rid=ere (rido; pass. rem. risi), v. n. smijati se; (a sazietà) nasmijati se; (con strepito) grohotati se; (sorridere) nasmjehnuti se. smi-jesiti se; — a crèpapèlle, di cuore, sbellicarsi dal —, buttarsi via dal gran —, — a scròscio, glasno, grohotom se smijati, hi-hotati se; — sotto i baffi, pod-smjehnuti se, podsmijavati se; — a fiòr di labbra, smijati preko volje; — a malincòrpo, forzata-mente, smijati se preko srea; — in fàccia a, smijati se nekom u brk; avete voglia di — voi!, vi se salite!; le scarpe gli rìdono, obuce su mu poderane, zijaju, zjape; le campagne ridono, smije se hrana u polju; far — uno, nasmijati nekoga; voi mi fate —, to je smijesno, sto vi govorite, vi govorite kojesta; (prov.) ride bène chi ride V ùltimo, tko se zadnji smije, dobro se smije; chi ride in venerdì, piange in doménica, danas se pjeva, sutra se plaèe. || ersi, v. r. smijati se (na nekoga ili nekomu); podsmijavati se, ismijavati se, ne voditi ni malo raèuna, ne osvrtati se; me la rido, stalo mi je (do toga); — d’ una cosa, izrugavati se ne-Cemu. ridestare (ridesto), v. a. buditi, frobuditi; povratiti iz nesvijesti. ■arsi, v. r. buditi se, probuditi se; il —, budenje. ridevole, ag. (p. u.) smijeSan, smje-Sljiv. ridevolmente, av. (p. u.) smijeSno; smjeSljivo. ridicchiare (ridìcchio, -chi), v. n. ceriti se, kesiti se. ridicolàggine e ridicolezza, f. smi-jeSno, smijesna stvar; smjesnost. ridìcolo, ag. smijeSan, smjeSljiv; diventar —, postati smijesan; far —, ciniti, praviti smjeSnim; métter in —, ismijavati (nekoga), podsmijavati se (nekomu). ridicolosamente, av. (p. u.) smi-je§no. ridicoloso, ag. V. ridìcolo, rldiminuire (ridiminuisco, -sci), v. n. iznova umanjivati, smanjiti. ridipìngere, v. a. opet naslikati. rid=ire, v. a. ponavljati, ponoviti; kazivati, priòati (sve sto se Suje); (annoiare ripetèndo) neprestano ponavljati; trovar a —, prigova-rati, (su tutto) svafemu zamjeriti, svaiemu naiaziti manu, manisa-ti; non c’ è che —, nema prigo-vora. Il -irsi, v. r. uzeti rijeC na-trag, oporeci, poreci. ridirizzare, v. a. V. raddirizzare, ridiscéndire (ridiscendo), v. n. ponovo sici; silaziti, padati, spuntati se. ridiscèrnere (ridiscèrno), v. a. (p. u.) iznova razabrati, razabirati. ridisciògliere (ridisciòlgo, -gli), v. a. opet rastopiti, rastapati. ridisegnare (ridisegno), v. a. opet ertati, risati, narisati. ridistìnguere, v. a. opet raspoznati, razlikovati. ridistrùggere (ridistruggo, -gi), v. a. rusiti, sruSiti, razrusiti, po-rusiti. ridivenire e ridiventare (ridivento e ridivènto), v. n. opet postati, postajati.