orbène ordinazione racquo, zemlja, krug zemaljski; — cattolico, katoliiki svijet. orbène, inter. u dobri cas. orbetto, m. (gèr. tea.) publika. orbicolare e orbiculare, ag. okru-gao; koturast, kolutast; kruzni. òrbita, f. (astr.) putanja, put pianeta oko sunca; (anat.) ofina duplja, oCniea; (are.) koloteìina. òrbo, ag. slijep; (guèrcio) éorav; (privo) liSen; bastonate da -«, udaranje na sljepaiku; (fam.) picchiar bòtte da —, mlatiti kao lud; còse da -i, skroz strane stvari; muro —, slijepi zid (bez vrata i prozora). orbita, f. (are.) sljepoéa; (privazione) liienje. orbitale, ag. (anat.) oinifian; (astr.) kolosjeÈan. órca e orca (-che), f. (cetàceo) le-deni kit. orchèstra, f. orkestar; (archeol.) mjesta gdje je stajao kor (zbor). orchestrale, ag. orkestarski. orchestrare (orchèstro), v. a. ude-siti za orkestar. orchidàcee e orchidèe, fpl. (bot.) kaéunovice. órchide, m. (bot.) kacun, kacunak, gorocvijet. orcio (-ci), m. pile (za ulje), ulja-nica, Carica; pioveva a -i, kiSilo je kao iz kabla, pljuStilo je. orciòlo, m. kriaiié, kondirié. òrco (-chi), m. bauk, strabilo; (poèt.) Pluto; pakao. òrda, f. horda, Ceta, rulja; Copor. ordigno e ordegno, m. alat, sgrava, orude; — d’ una macchina, sastav stroja. || Sinòn.: ¡strumento, strumento, utensile arnesi, arredi, attrezzi, ordinamento, m. uredba, odredba, ustanova; (regolazione) urede-nje. ordinale, ag. redovit; obican; numero —, redni broj. ordimento, m. navijanje, snova-nje; l’ — di un poèma, splet pjesmotvora. ordinando, m. (eccl.) koji ima pri-miti redove, zaredenik. ordinante, m. (eccl.) djelitelj redova. ordinanza, f. raspored; uredenje; red; (leg.) naredba, uredba; (mil. attendènte) ordonans; posilni, Casniiki sluga; — d’ introduzione, uvodna naredba; — imperiale, reale, carska, kraljevska naredba; — ministeriale, mini-starska naredba; foglio delle -e, list naredaba; in via d’ —, na-redbom, putem naredbe. ordin-are (ordino), v. a. (méttere in órdine) urediti, uredivati, po-redati; rasporediti; (comandare) narediti, naredivati, odrediti, za-povjediti; propisati; (eccl.) rediti, zarediti, (gr.-or.) rukopolo-ìiti; priiestiti (samrtnika); — alfabeticamente, poredati po abe-cedi, alfabetski; — a uno di venire, narediti nekome da dode; — r esercito, svrstati vojsku; — una medicina, precisati lijek; — un lavoro, naruiiti (neSto). Il carsi, v. r. urediti se, uredivati se; raspolagati (neCim); (eccl.) primiti sv. redove; (gr.-or.) biti rukopoloien. || Sinòn.: comandare, comméttere, imporre, ingiùngere, prescrìvere. ordinariamente, av. obicno. ordinariato, m. ordinarijat (nared-beniStvo); — vescovile, biskup-ski ordinarijat (biskupsko na-redbeniStvo). ordinàrio (-Ari), m. (diocesano) du-hovni poglavar (u biskupiji); (vescovo) biskup, episkop; (pasto) obrok; juha, govedina i povree (u malim gostionicama); (corrière) piemie, koji je nosio kralje-ve zapovijedi i pozdrave stra-nim vladarima; (fig.) nafin zi-vota; (fam.) braCni iivot; (leg.) T —, nadlezni sudac. || ag. obi-ian, obiòa jan, uobiiajen, redovan ; obifan, prost, osrednji; koji slu- ii cijelu godimi, stalni; affare —, redovni spor; all’ —, kao obiino, po obiiaju; d’ —, naj-Cesce, najvise, vecinom ; -a via civile, redoviti gradanski put. ordinata, f. linea —, (geom.) ordinata (istosmjernica pravokut-noj erti koja je takmotezna po-vrlini). ordinatamente, av. redom, po redu. ordinativo, ag. koji ureduje, ras-poreduje; naredbeni; propism; (gram.) redni. ordinato, ag. uredan; (eccl.) reden; (gr.-or.) rukopolozen; scolaro , uienik, koji ljubi red. ordinatore, ag. koji ureduje, ras-poreduje; koji izdaje naloge. m. uredivaC; naredbodavac. ordinazione, f. uredenje, urediva-nje; red, raspored; (eccl.) rede-