tagliapiètre — 1093 — tagliuola tagliapiètre, m. klesar; kamenar. tagliare (tàglio, -gli), v. a. sjeci, isjeci, podsjeéi; (piètre) tesati, ¡stesati, otesati; (col coltello) re-zati, izrezati, zarezati; (con forbici) strici; (vini) rezati; (in due parti) presjeci, prerezati; prestrici; (in più parti) rasjeci; (via) odsjeci, odrezati; (un poco) za-sjeci, zarezati; zastrici; (a pezzi) sasjeci, isjeci; (in fette) krizati, iskrizati; (di sarti) krojiti, skro-jiti, srezati; (capelli, barba) strici, ostrici; (la tèsta) osjeci, odru-biti; (fièno) kositi, pokositi; (grano) zetì. pozeti; (all’intorno) ob-rezati; (bòschi) posjeci, progaliti sumu; (rami secchi) sjeci suhe grane: (chìr.) vaditi kamen iz mjehura, besike; (feud.) udarati porez, porezati. Il v. n. posjeci se, porezati se; sjeci; (al giòco) dijeìiti karte, drzati bankuj — a pèzzi un esercito, potuci nepri-jatelja do nogu; (fig.) — i panni addòsso a, grdno ogovarati: — cadaveri, parati; — il tabacco, duhan krizati; — la strada, za-prijeciti put: — la parola a qd., presieci rijec: — corto a. u malo rijeci; — nel vivo, u zivac po-goditi; lingua che tàglia e cuce, poean jezik: (mil.) — fuori, rasta-viti krupni dio vojske. Il Sinòn.: recìdere, raschiare, ràdere, tosare. amputare, incìdere, intercìdere, mozzare, smozzicare, trinciare. troncare, stroncare, tarpare. tagliata, f. sjecenje: obaranìe. sbieca, sjeCenje drveca; prostor su-me za sjecenje: urez, zasjek, po-sjekotina, zasjekotina. tagliatèlle, fpl. e tagliatèlli, rupi, rezancì. tagliato, ag. isjecen, sjecen, rasje-ien; istrizen; razrezan; bèn — (di oersona. di cavallo) lijepa struka. stasa; (di vestiàrio) lijepa kroja. tagliatore, m. (=tora; =trice, f.) krojac; tesar, tagliatura, f. V. tagliata, taglieggiare (taglieggio, -gi), v. a. ucjenjivati, ucijeniti; globiti, oglobiti; (feud.) porezati. taglieggiatore, m. ucjenjivac, glo-badzija tagliènte, ag. ostar; colori -i, osti'e boje: (fig.) lingua —, pogana usta, oStar jezik. taglière, m. (cuc.) daska za sjeca-nje mesa, taglierini, mpl. V. tagliatèlle; (fig.) — fatti in casa, medusobno la-skanje, sporazum neke klike. tàglio (-gli), m. (azione) sjeienje; rezanje; (nelle carni, stòffe) urez, zasjek (u meso); razrez (na haljinama); zasjek (na drvetu); odsjecanje; (di lama) oStrice; (di legna) sjeca. drvarenje; (d’ un albero) podrez, podsjek; (di libri) obrezan obod knjige; (di sarti) krojenje; (di vino) rezanje, mjeianje razlifnih vina; mjesanje alkohola razlicne ja-kosti, jafine; dodavanje vode u pice; (in legno) drvorez; (in rame) bakrorez; (d’ un istmo) bu-Senje, probijanje; — della tèsta, sjecenje, odsjecanje glave; spada a due -i, dvorezni mai; ko-zarski noz; arma da —, ostro oruzje, oruzje od posjeke; legname da —, drva za posjek; tempo del —, vrijeme za sjeiu; vender a —. prodavati na ko-made, rasjefeno; strumento da —, sjecivo; perder il —, otupiti; (ferir) di — sjefimice, oStrimi-ce; colpire di punta e di —, bo-sti i sjeci, (fig.) udarati. iz sve snage. udarati nasumce, gdie dohvati: un — d’ àbito, tkani-na, stof za odijelo; il — d’ un àbito (mòdo di tagliare), kroi; venire a —, u zgodan ias doci; métter al — della spada, okre-nuti pod mai. || Sinòn.: scampolo, brano, pezzo, fetta, tagliola, f. gvozda. kljusa (za hva-tanje lisica. vukova i drugih ii-votinja). tagliolini, mpl. rezanci. tagliòlo. m. dim. kriska, komadic; (fond.) noz za sjeéenje olova, gvozda itd.; (di calzolai) obu-carski noz. taglione, m. (leg. stòr.) istovet-na odmazda, vracanja za zlim (kaznjavanje koje sastoji da se zlocincem postupa onako kao sto je on s drugim postupao); la legge del —, zakon istovetne odmazde. tagliuola, f. e tagliuolo, m. V. tagliola, tagliòlo.