354
podpunom garancijom svoje unutrasnje nezavisnosti, koju svaki narod pravedno zahtjevati moie, ostati. Od tuda se vidi, da su se oni upravo od ostalih Au-strijskih zemaljah odciepili i nas od istih odtrgnuti namjerili. Tako ona osu-djenja zbog separatisticnih teienjah, koja su oni proti nama p odigli, upravo na njih padaju, jer smo mi pod stavljeni uvjeti gotovi
i	dalje ne samo sa Ugarskiin nego i s ostalim narodima carstva Austrijanskoga u savezu ostati.
       Ko postupanje Magjarskog naroda sprocu drugih nemagjarskih osobito sproéu slavenskih narodah poznaje, inorao bi nase tezenje za slobodom odobriti, da i nije na tako nazvanom zakonitom historickom temelju osnovano. Jer je svakog naroda prva najveòa duinost svoju slobodu, svoju narodnost t. j. svoj iivot braniti i uzdriati. Oni su tiranskim svojini postupanjem oneprijateljili si sve ine narode, oni su nas, koji smo kroz 7 i vise stoljetja s njima bratski sreéu i ncsreóu djelili, koji sino uza njih s ponosom za slavu nase obce otac-bine vavjek vojevali, od sebe otudjili, nehoteéi nas kao svoju sebi jednaku bratju priznati. Oni su sve narode gnjeli i gonili narivajuòi jim u silu boga svoj je-zik, — oni u Ugarskoj nikog drugog naroda do magjarskog priznavali insù, ime SI aven dobilo je u njib znacenje poruge, poruge koja je padala na narod za nasu uluipnu olacbinu najzasluzniji, — jednom rieci oni su propast i grob svim inim narodima i narodnostima pripravljali, nad kojim se gospodujuée kao od Boga jedino na to pozvano i izabrano magjarstvo u triumfu podiglo.
       Tako je bilo do predposljednjeg ugarskog sabora.
       Ogorcenje svili ugarskili narodah doèlo je vec do najviseg slupnja, i ciò svijet je to tiraniziranje narodah javno osudio. Kod samih Magjarah pojavilo se nekoliko boljih razumnih ljudih koji su na umjerenost opominjali i zasliep-ljene od nepravde koju cine odvratjali. Svi su se pametni nudali, da ce Ma-gjari tu svojsku opomenu uvaziti i uvidivsi. da sto se na nepravdi zida pasti mora, za vremena od svog magjariziranja prestati. S toga su svi sa pouzda-njem oèekivali, da ce ugarski sabor boljim putem poci i pitanje narodnostih na zadovoljstvo svili narodah riediti. Ali se odma u pocetku sabora vidjelo, da je glas opominjucih rodoljubah bio glas vapijuceg u pustinji. Magjarski je sabor pokazao, da u sebi vise sklonosti ima pretjerane magjarotnane. nego li umjerene
i	prakticne ljude slusati. i da se od svoje cudnovate narodne za sve ine narode pogibelne politike nikako nece da odreku. Oni su na nase poslanike s najveóim ogorcenjem napadali i pakosno jih u svakoj prilici ujedali — oni su Slavoniju iz reda postojecih zemaljah sbrisavsi, i Sriem. Vieroviticu i Pozegu kao ugarske zupanije uzevsi, s Ugarskom posve stopiti ih i tako njinu narodnost posve utamaniti namjerili, tvrdeci da „partes adnexaea samo sadasnju Hrvatsku znaòe — oni su u predlogu zakona „0 magjarskom jeziku i narodnosti" jos u oci reforme ucinjenom, „magjarski jezik za j e dini jezik zakonotvorstva i javnog upravljanja, i za sluibeni kako kod crkvenih tako i kod gradjanskili oblastih ,,proglasili, tako“ da ni jedno poslije proglasenja log zakona 11 dru-gom kom jeziku sasta vljeno sluzbeno ili sve d oche no pismo ni-kake vriednosti imalo nebi. Za Rieku, gdje se osim naseg nesto i taljanski -
i	brvatsko, od njih tako nazvano „magjarsko“ primorje, gdje se samo nas jezik govori, niti se kao ni u Ricci riecice magjarske éliti moie, opredjelili su oni takodjer magjarski jezik za sluzbeni, a osim toga cujte neizkazane pakosti