356
         Ovo su samo nekoliko, mi opetujemo: samo nekolike od nebrojenih onih uvriedah i ranah, koje su Magjari ñama uóinili i zadali. Iz ovih neka se nasi koraci sude. Po ovim neka slobodni europejski narodi izreku, jesu li nase rane take, da bi ih mi jednim mahom zaboraviti mogli, spada li magjarski narod u red dozrielih za slobodu narodah, te imamo li mi pravo slobodnim narodom u slobodnom Austrijskom carstvu biti?
          Iz sabora trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije daña 5. Lipnja i sljedeóih godine 1848. drfcanog.
Predstavka koju su saslupnici naroda Nj. Velicanshu u obziru cjelokupnosli Monarhije kao i otnoéenja sdruienih kraljevitiah prama kraljevini Ugarskoj i Austriji is saborske daña 10. Lipnja 1848. g. driane sjednice podveli.
               Vaáe Velicanstvol
          Poznata je stvar. da je kraljevina Hrvatska, Slavonska i Oalmatinska, premda veó kroz sedam i pol stoljetjah s Ugarskom u sreéi i nesreci skopcana, sa svim tim svoja njegdasnja prava i narodnu slobodu neprestano saéuvala, ter da do daña danasnjega nikada magjarskoga gospodstva nad sobom nije priznala. Jer vec u prvom pocetku znamenitoga saveza ove kraljevine s Ugarskom, bio je Koloman prvi obceni kralj ugarski i hrvatski, hrvatskom krunom ñapóse krunjen, a sljedeóih poslje toga vremenah uzdigla je ova trojedna kralj. na ugarski priestol vise kraljevah svojom vlastitom silom izabranih. a naime Karla Robería i Karla Maloga. U Zadru izabra sebi narod ove kraljevine na saboru * sakupljen za kralje Vladislava Napolitanca i Tvrtka I. Bosanskoga. U ono odlucno doba, kad je kuóa Habsburgska pócela iskati svoja prava na priestol Ugarski, izabrase Hrvati u Cetinju g. 1526. jos prije negó to óesi i Ugri uci-nise, za svoga kralja Ferdinanda I., po cem su takodjer sreéu i slavu svoje slavno vladajuce kuóe prvi utemeljili. Uprav tako dokazao je ñas narod svoju narodnu i saborsku neodvisnost, kad je pod Karlom VI., nekoliko godinah prije negó sto Ugri, ili koji mu drago drugi narod sadasnjega carstva austrijanskoga. pristao na sankciju pragmaticku, radi cesa je od istoga kralja mnoge pohvale dobio; kao sto je neodvisno od Ugarah i njihova sabora podpisao tako zvanu beóku pacifikaciju i traktat pragmaticke sankcije. Na ovaj naóin vladala se je ova trojedna kraljevina kao slobodan i s ugarskim sasvim jednak narod, ka-ko to nesamo gore napomenuti dokazi sviedoce, negó jos i ona okolnost potvr-djuje, da je ova kraljevina od vise Ugarskih kraljevab posebne diplome kru-njenja dobila, i da su nasi kraljevi na to prisizali, da ce ne samo ugarske negó i trojedne kraljevine prava i slobode branili.
          Samostalnost nase kraljevine jos jasnije dokazuje to, da su do dañas saóuvale svoj vlastiti od Ugarskoga neodvisni sabor, na kojem su njegda do