330
monarkiju tezenja u cinma naroda hrvatsko-slavonskog vidjeli, koliko o nete-meljitosti i podlosti tih opadanjah, toliko o pravom stanju i pravdi stvari naroda Irojedne kraljevine uputili i uvjerili, a pakostni dusmani posramivsi se od hudih avojih svjellostju istine oborenih lazih, prestali narod hrvatsko-slavonski u silu boga pred svjetoni grditi, odredio je sabor ovaj izdati jedan manifest, kojim ce se objaviti svietu, da trojedne kraljevine nista drago netraze, nego sto ini po prirodnom i historicnom pravu pripada t. j. narodnu slobodu i cielokupnost mo-narkije austrijske.
Òlanak XVIII.
        0 privremenom namjeslniku banskom i pricremenoj upravljajuéoj clasti.
       Za vrieme odsutnosti nj. preuzvisenosti gosp. baña naimenovan je g. Mirko Lentulaj, varazdinske zupanije vrhovni zupan, za namjestnika banske vla-sli, koji u zajedini sa velikim, èlankom Vili, izaslanim, odborom podpunu moó i vlast ima, sva djela kraljevinah ovih upravljati, i onaka pitanja u nufcdnom slu-èaju rieèiti, kojib hi riesenje inace jedino od sabora ili g. bana zavisilo.
Ólanak XIX.
0 posriedovanju nj. c. kr. visosti nadvojvode le ana.
       Na izvjeslje preuzvisenoga g. bana o uspjebu odbora, od strane sabora ovog nj. velicanstvu za predlozenje i potvrdjenje saborskih zakljucakah i zeljah u trojednoj kraljevini i vojvodini Srbskoj zivuóeg naroda izaslanog, kako je nj. velièanstvo primi vài svecano odbor — na veliku i neoèekivanu zalost domovine ove izjavilo, da isti odbor kao zakonit priznati neinoze, posto je od sabora iza-slan, koi je nj. velicanstvo kao nezakonit razpustit odredilo, i da je isto za po-sriednika izmedju trojedne kraljevine i Ugarske nadvojvodu Ivana naimenovalo — odluèio je sabor ovaj njegovoj c. kr. visosti nadvojvodi Ivanu sljedeca iislovja staviti, bez kojih uslovjah izpunjenja narod trojedne kraljevine od njegovog vi-sokog posriedovanja upotrebljenja uciniti, i u ugovaranje s Ugarskom ili s ostalim austrijskim zemljama nikako se upustati nemoze, — i naime:
       1.	Da se oni za ceo narod hrvatsko-slavonski i obceljubljenog i stova-nog bana puni nezasluzene i najgore uvriede manifesti od 10. i 16. lipnja (juna) t. g. kao i svi od strane ugarskog ministerija proti banu izdani rescripti bez-uslovno, i onim istim putem opozovu, kojim su u zivot stupili, i tako svietlomu banu, kao vrhovnom poglavici slobodnog naroda svecano zadovoljstina ucini.
       2.	Da se posriedovanje nj. c. kr. visosti i na Srbsku sa trojednom kra-ljevinom u savez stupivsu vojvodinu razprostre.
       3.	Da se zakonilost ovog sabora, koja se i u islom kraljevskom rescriptu od 23. rujna god. 1845. osniva — nadalje nenapada.
       4.	Da se na zelje od sabora ovog 8., 9. i 10. lipnja 1848 tako i od srbskog narodnog sabora od ‘/13 i 3/I5 svibnja t. g., koga se zakonitost ta-