355
sproéu naseg naroda — osim toga sa ino jos taljanski, a Sriemu, Vierovilici i Poiegi dali su jos kao iz milosti 6 godinah fcivota, poslje kog roka bi se slad-kog svog jezika odrekavài, pod jarani magjarsiva podvréi morali. Tako bi se L Slavonija i Rieka sa p Liuorjem od Ilrvatske via facti odciepila i s Ugarskom stopila, lako bi nas sve komad po komada nesito magjarstvo progutalo, i u toj su namjeri veé u napred Ivrditi poòeli. da uni nikake Ilrvatske kraljeYine kao god ni Slavonske nepripoznaju.
       To je postupanje Magjaralt do mjeseca Ozujka t. g. U to kuenù èas reforme i novoga vjeka. Velicanstvenost novoporodivse se idee slobode na-rodah, izpred kojih svi sebicni interesi treba da izéezavaju, dala nani je na uovo nadu, da ce se Magjari na pravi put povratiti i ostale narode kao sebi jednake priznati Ali sino se i opet ljulo prevarili. Oni su sad poslije reforme, staroj svojoj magjarizirajucoj politici vjerni, fstim zakonima polvrdili, da Slavo-niju i Rieku sa hrvatskim primorjem od Ilrvatske hoée da odeiepe, i tako njinu do sad postojecu narodnu slobodu i narodnost, da utamane; oni su ukinuvsi 53. 5. clanka 1848. godine kraljevsku odluku od 14. Rujna 1845., na po-rugu slobode i tako na najvecu sramotu svili svojib gibanjah nasem svemko-likom plemstvu posebni glas na nasem saboru dati naumili, sad, gdje je veé svuda, da i u istoj Ugarskoj razlika stalisa prestala; da oni su botjevsi razprostrti vlast jednostranog bez privoljenja naseg ustrojenoji izkljuòivo magjar-skog ministarstva i na nasu zemlju i razdielivsi nase kraljevine u pojedine vlasti, koje bi posebice, a ne ukupno kao kraljevine u dolnjoj komori ugarskog sa-bora predstavljane i tako sa Ugarskom posve sjedinjene bile, narodnu nasu sa-mostainost sasvim ukinuti i nase kraljevine iz reda postojecili zeinaljah izbrisati naumili, èega radi nani ni zakoue od zadnjeg ugarskog sabora, po dosadasnjem zakonitom obicaju, kao kraljevinama ni saobcili nisu, nego su ili samo na pojedine vlasti razaslali. Oni nasenin saboru svaku vriednost i siili odricu, tvrdeói da on neinia druge vlasti do samo poslanike za ugarski sabor birati i zakone ugarske proglasavati ; oni su izdali i po odboru jednom postali na nas jedan proglas, u kom nani javno oèituju, da se nasa narodnost njinoj podvrci mora; oni su svelo ime nasega vladaoca u ruenim sa obmanom izmamljenim biljetiina, . na koje su oni, kao toboinji ustavni gradjani, uvjok vikali, i s kojim sad javnu sprdnju sbijaju. protiv naseg svietlog i cestitog bana, i naseg naroda glasecim zloupotrebili ; njino je ministarstvo na porugu naseg naroda namjenilo mu poglavice najmrze i najpoznalije njegove neprijatelje; oni su, po-slavsi Hrabovskog u nase kraljevine kao komisara, uvriedili dostojanstvo naèeg naroda i bana, koji kao postavljeni od naroda i kralja poglavica nas nikom vise do narodu i kralju hrvatsko-slavonsko-dalmatinskomu odgovarati neima; po na-logu njinog ministarstva izdao je isti komisar na nas narod proglas, kojim se naé narod javno pred cielim svietom vara, da su njegovi naj-svetiji interesi, njegov jezik i narodnost zakonom osigurani, i da mu za to zakletva kraljeva jamei; oni u istom proglasu obecavaju, da ce sinovi naroda naseg svake sluzbe dobiti moci, kao da bi se mogao zvati sin naroda svoga, koji bi narodnost svoju za sluzbu prodati mogao, i na to se sve posvetjeno kraljevo ime zio upolrebljuje, koji sve svoje podajnike jedna-kom ljubavi Ijubi i koji nepoznaje druge zelje i teznje do jednaku srecu svojib narodali.
                                                            45*