319
cerno se i nadalje osigurati. — i buduc da se mi moderno samo lakovoj vladi podioziti, koja polag glavnih naèelah starodavnog ustava nasega nas upravlja u suglasju kraljevske moci, — zato aiti sino se holjeli, niti sino se mogli sa-dasnjoj magjarskoj vladi podcinili, jer ova ne samo da nestoji u nikakvoin za-konitom odnosenju s vlastju kraljevskom — vec je sasvime kralja od sebe svojvoljno zavisnog ucinila, ter tako nacelo monarhièko u temelju uzdrmala.
       Necu se ja u pretresivanje proti osobi mojoj i meni povjerenih drzavah nezakonito izaslane komisije obsirno upustati — nehajem ja za ona sumnjiòenja, kao da smo proti kralju, proti cielokupnosti po sanktii pragmatickoj sjedinjenih drzavah citave monarhije, — i da vas i kralja sjevernom kolosu izdati namje-ravam : to su stare piesme, koje ja kao gole svietu poznate lazi od nas odbi-jam, — nasi cini ce za nas govoriti.
       Sto se pako tice sumnjicenja panslavislièkih nasih tezenjah, hocemo oèito izpovjedati, da se sva simpathia i ljubav pram suplemenikom nasini slavjanskim protese jedino na narode, niposto pako na vlade njihovc, jerbo u toj sveobcoj uzajemnoj ljubavi nalazimo najjacje jamstvo narodnog zivota naseg.
       Zakone, koje su stalisi i redovi na minulom saboru ugarskom i pridru-ienih kraljevinah ucinili, i koje ce bivsi nasi slave vriedni poklisari predioziti, ostavljam pretresivanju sakupljenih ovdje zastupnikah narodnih.
       Jedno je sto mome srdcu bolest zadaje, to, sto bratju nasu Dalmatince u sredini nasoj nevidimo, — nu nadam se u rodoljubje njihovo, da ce svu snagu svoju upotrebiti, da se starodavni savez nas, koj sada samo po naslovu obstoji, u istinu pretvori.
      Napominjem vani napokon joste i one naredbe moje, koje sam ja u miloj domovini, kao samoj sebi ostavljenoj, za uzdrzanje toli potrebnog mira i reda privremeno ucinio. — Necu ih potanko razlagati, poznate su vani, — pro-sudite ih duhom domoljubja vaseg, te izrecite vrhu njih odluku vasu. Ako budu zasluzile odobrenje naroda — vjerujte mi, da cu time zadobiti najsladju na-gradu djelovanja moga — vjerujte i to, da se u meni prevarili niste, vjerujte, da cu do vjek vjeka za domovinu i kralja ziviti i umrieti.“
       Krasni ovaj i pun domoljubja govor zaglavio je gromki zivio, i svietli ban bi opet triput u vis dignut.
       Njemu odzdravi u ime sakupljcnog naroda svietejsi palriarha sliedecim govorom :
       Preuzviseni g. bane, mila diko i nadezdo nasa! Od davnih vremenah nije nijedan glas tako milo u srdce naroda nasega udario, kao onaj glas, da Te je cviet naroda nasega za svog bana, za svoga vodju u sadasnjem burnom vremenu znamenovao, a premilostivi vladatelj nas odabrao, naimenovao i po-tvrdio. Od sinjega mora do karpatskih gorah, i dalje po svemu Slavenstvu zaorio je jedan glas, jedan klik „Da zivi nas predobri kralj Ferdinand da ìivi nas ban Jelacic!!
       U istinu velik i znamcnit je dogadjaj ovaj, jer u njetn Jeze najlepse nade nase, u njem lezi dobra sreca i krasna buducnost jugoslavenskih narodah, potomak slavnih predkovah iz ciste slavjanske krvi, odgojen i napojen mliekom velike matere Slave, od djetinstva dosad pod oruzjem i legao i ustao, kako vojskom, tako i narodom mudro upravljao, nemozes nani nejamciti, da ces ovo na te danas nalozeno veliko i ogromno breme onako. kako si sad Bogu, kralju,