III.	Stratìgrafija ili opis pojedinih naslaga i formacija.
    Veé je prije poCeSce bilo govora o ,,s t a r o s t i k a -menj a”, a u ovom ce poglavju biti ñapóse o tom pitanju govora. Pravu t. j. apsolutnu starost nekog kamenja nije moguce opredijeliti ; ne moze se naime reéi : ovo je kamenje toliko i toliko godina staro. Za to se pod tim razumijeva uvijek samo relativna starost kamenja, to ée reci neko kamenje, naslaga ili sloj je mladi ili stariji od drugog, pa mu je tim ozna-Ceno mjesto u naravnom redu sviju geologijskih formacija.
    To se moze na dva naöina ustanoviti : poSto je talozno kamenje, o kojemu se tu ponajviáe i radi, postalo od horizon-talno stalozenog mulja, jasno je, dà ce kod neporemedenih naslaga biti starije donje od gornjih. Donje ‘naslage nazivahu stari rudari „podino m” (das Liegende) a gornje „krovo m” ili „gredom” (das Hangende), pa se ti nazivi i danas rabe.
    Ako su slojevi posve paralelno poredani velimo, da su ti slojevi konkordantni, u protivnom sluöaju su slojevi d i s k o r d a il t n i, a to je onda, ako su stariji slojevi prije talozenja mladih bili uzdignuti ili erodirani.
    Eruptivno kamenje pako mlade je od onih naslaga, kroz kóje je probilo, a starije od naslaga, koje ga prekrivaju.
    U raznim odsjecima zemaljske proposti zivjele su raznoliöne zivotinje i biljke u moru, jezerima i na kopnu, koje su se tijekom vremena znatno promijenile. Za to i nalazimo u nasiagama pojedinih formacija preostatke preraznoliönih zivotinja i biljka, da-kako samo onakovih, koje su zivjele, dok se je formacija stvarala.