i5o
    Novo geologijsko kartiranje srednje i sjeverne Dalmacije, koji su krajevi obzirom na ugljen najvazniji, pokazalo je, da takozv. „promina korito” starijih karata, nije jedna jedinstvena sinklinala, nego da su oligocenske naslage naknadno jo§ znatno bile borane. Tako vidimo na jugoistoku, kao i na sjeverozapadu, veci broj manjih sinklinala, i da ni sredisnji dio nije jedinstveno sinklinalno graden, nego je viáeputa boran i dijelomice prevrnut i premaknut. Glede prisutnosti prostranog i preko cijelog ovog kraja raSirenog ugljevnog sloja staine debljine, kako se je to sa viáe strana tvrdilo, nema dokaza, jer sva naravna na-laziáta kao i rovovima ustanovljena, pokazala su do sada, da lih u gornjim nasiagama dolazi neznatna mnozina ugljena. Za to se ali ipak nemoze zanijekati mogucnost opstanka po-jedinih vrijednih ugljevnih naslaga u sjeverozapadnom kao i srednjemdijelu cijelog kraja, koji je pokriven promina-naslagama, nego time se samo upucuje na oprez glede pretjeranih nada.
    Na lapore promina-naslaga vezana su i ona nalaziSta ugljena, koja dolaze na obronku Velebita odijeljeno od glavnog rasprostranjenja tercijarnih naslaga. U Golubicu kod Krupe (Gróka lokva), Muükovci, Starigrad (Jovic) i dr. naiSlo se je kod kopanja zdenaca na svijetle lapore sa ugljevnim vrstama, sto je dalo povoda mnijenju, da je kreda u Velebitu ugljonosna. No nalaskom okamenina prominskih naslaga (Lucina, Ceri-thium) i gromaéa sa valucem od numulitnog i alveolinskog vapnenca, dokazana je jasno neosnovanost ovog miáljenja, poSto su naime ovi preostaci, u kredu uklopljenih oligocenskih naslaga, neznatne debljine, i malenog raáirenja, to nemogu u njima ni velike naslage ugljena biti sadrzane.
    Od mnogo manje prakticne vrijednosti nego li oligo-censki ugljen, jesu u Dalmaciji nalazista neogenskog ugljena. U viáe ili manje ili posve neporemecenim laporima srednje i sjeverne Dalmacije dolaze na nekim mjestima, osobito na otoku Pagu (Kolane), Nin, Zegar, Knin, Strmica, MioCié, Sinj (Lu-éane, Zupica potok) i t. d., gorivi Skriljavci, lignit i lignitu sliéan mrki ugljen, kojega su tu i tamo kopali. Nalaziste kod Lucana opisali smo prilikom opsirnoga opisa sinjskog neogena. Naj-bolje i najdulje (od 1836. god.) poznato jenalaziste ugljena kod Kolana na Pagu, a opisali smo ga u opisu geologije otoka Paga.