IOI
srednjeg eocena, tako da su se tu mogli taloiiti lapori i u gornjem eocenu. Samo prigodice bilo je t alo zen j e lapora isprekidano naplovinom veée ili manje mnozine valuéa u ovim slabo slanim ili posve slatkim vodama.
    Tamo ali gdje se je more bilo povuklo za gornjeg srednjeg eocena (kao u opsegu danasnjeg obronka Velebita, Moseéa kod Drnisa, a dijelom i u predjelu izmedu ovih gora), gdje je dakle morsko talozenje bilo nemoguée uslijed zapoéetog boranja, bile su starije veé uzdignute naslage vapnenaca prekrivene sljunkom i krsjem tekuéica, a iz ovoga postali su kasnije krs-nici i gromaie.
    Sve ove naslage su kasnijim sve jaéim boranjem uzdignute, a prema jakosti boranja kao i debljini naslaga uvjetovani su bili oni odnosaji, kako smo ih prije ved razionili.
IV. Velebit.
    Najstarije naslage u Velebitu pripadaju karbonskoj for-maciji. Veéim dijelom su to svijetlo-sivi dolomiti, a pod njima leze crni vapneni skriljavci i vapnenci, koji se pojavljaju samo na nekim mj estima (jarak i rov kod Pariéa livade).
    Ove karbonske naslage prostiru se od istoinog kraj a Ve-like Rujine (Strazbenice) kroz cijelu Veliku Paklenicu do Male Paklenice na podnozju Vlaskog grada, no veéim su dijelom zastrti diluvijalnim sljunkom i gromaéama, kao i mladim krsjem i gustom sumom.
    Na karbonskim dolomitima leie neznatne naslage tamnih i svijetlosivih dolomitnih vapnenaca, medu koje je ulozena uska zona crvenih i bijelih pjesCenika. Ove naslage mogu se, prem u njima nema okamenina, pribrojiti permskoj formaciji, i to za to, sto leze iznad karbonskih, a s druge strane opet ispod donjih verfenskih naslaga.
    Ove naslage (permske) sudjeluju u opée kod izgradnje Velebita tek u maloj mjeri. One lih u obliku uske pruge obrub-ljuju karbonske naslage, te su na sjeveroistoònom kraju propale, a na jugozapadnom veéim dijelom prekrivene diluvijalnim sljunkom i recentnim krsjem.
    Takoder slabo razvijene su donje verfenske naslage, ali se svojom bojom i sastavom lako razpoznavaju od paleozojskih