73
nosti. U glini se nadu Cesto komadi starog stabalja, koje je pretvoreno u lignit, ali jog jasno pokazuje strukturu drva.
     Najvaznija ovakova nalazigta ugljena (Kolane na Pagu i LuCane kod Sinja) opisana su potanje na drugom mjestu, pa nam se je ovdje samo jos iz bliiega upoznati sa ¿ivotinj-stvom i bilinstvom ovog odsjeka dalmatinske geologijske pro-slosti.
     Najbogatija nalazigta neogenskih bilinskih fosilija su u Sinjskom polju. Cesto se ovdje nalazi liSéa i stabljika (batvice) od trske i rogoza, te njihovi podanci sa korjeniici. Mjestimice ima obilje ligca od jednosupnica, osobito od Siljeva (Cyperites Tiluri K.) te mnozina plodova raznog moövarnog bilja, tako na pr. od Ceratophyllum sinjanum K. i Damasonium Sutinae K., naliinoj na Damasonium Alisma, koja je danas vrlo rasirena vodena biljka oko sredozemnog mora. Uz to do-laze Cesto jo§ preostaci od alga, osobito od Characea.
     Od kopnenih bilina opisao je dosada F. v. Kerner ove vrsti :
     Taxodium distichum miocenicum (miocenska mofvarna ci-presa).
     Pinus sp.
     Myrica oeningensis A. Br.
     Betula sp. ?
     Castanea Kubinyi K. ?
      Ficus tiliaefolia A. Br. ?
    Cinnamomum Scheuchzeri H.
     Dryandroides lignitum Ung.
    Myrsine Endymionis Ung.
    Bumelia oreadum Ung.
     Diospyros lotoides Ung.
     Rhododendron cf. megiston Ung.
     Jugl ans acuminata A. Br.
     Cassia hyperborea Ung..''
     Na otoku Pagu nadeni su (kako ce to poblize biti izvedenö kod opisa otoka Paga) ponajviSe preostaci od CetinjaCa, od cipresa, omorika i mamutovca. Osim toga naslo se na z e g a r-skom polju bilinskih ostataka, i to .
     Planera Ungeri Ett.